Pljačka Soluna 904. godine se dogodila u doba bizantsko-arapskih ratova i predstavljala je jednu od najvećih vojnih, ekonomskih i političkih katastrofa za Bizantsko Carstvo toga doba. Do nje je došlo nakon što je Solun, drugi po veličini grad tadašnjeg Carstva, napala saracenska (muslimanska) flota na čelu sa Lavom od Tripolija, grčkim pomorcem koji je prebjegao na arapsku stranu i prešao na islam. Lav je sa svojom flotom doplovio iz Sirije i prvotno namjeravao napasti prijestolnicu Carigrad; kada se ispostavilo da je on predobro branjen, Lav je odlučio napasti Solun. Tamo je Lav postigao potpuno iznenađenje; slabo branjenom gradu su otežale položaje i svađe među bizantskim komandantima. Grad je pao 29. jula te je podvgrnut pljački koja je trajala sedam dana. Lav se povukao u svoje baze sa bogatim plijenom i velikim brojem zarobljenika, uključujući Jovana Kaminijata koji je kasnije, kao većina njih, otkupljen od strane Bizantinaca te svoja iskustva opisao u historijskom tekstu.
Literatura
- Frendo, David; Fotiou, Athanasios, ur. (2000), John Kaminiates: The Capture of Thessaloniki, Perth: Australian Association for Byzantine Studies, ISBN 1-876503-00-9
- Jenkins, Romilly (1987), Byzantium: The Imperial Centuries, AD 610–1071, University of Toronto Press, pp. 203–204, ISBN 978-0-8020-6667-4
- Patoura, Sofia (1994) (Greek), Οι αιχμάλωτοι ως παράγοντες επικοινωνίας και πληροφόρησης (4ος-10ος αι.) [Prisoners of War as Agents of Communication and Information (4th-10th C.)], Athens: National Research Foundation - Center for Byzantine Research, ISBN 960-7094-42-5
- Treadgold, Warren T. (1997), A History of the Byzantine State and Society, Stanford, CA: Stanford University Press, p. 467, ISBN 978-0804726302
Vanjske veze
