Teritorijalno razgraničenje na području tog zaljeva i okolnog mora, još je i danas formalno predmet spora između Slovenije i Hrvatske. Jedino što je on nakon sastanka Pahor - Kosor u Stockholmu2009. prepušten međunarodnoj arbitraži u Den Haagu.[1]
Povijest granica
Nakon što su jedinice NOVJ ušle na čitavo područje Julije u cilju priključenja Sloveniji i Hrvatskoj u sklopu jugoslavenske federacije, te povlačenja iz Trsta DFJ potpisuje sporazum sa Saveznicima o okupacionim zonama Julijske krajine između JA i Saveznika (kojima je pripala zapadna Istra od Trsta do Pule). Mirovnim sporazumom s Italijom 1947. FNRJ je priznata cijela Istra osim sjeverozapadnog dijela Istre gdje je uspostavljen Slobdni teritorij Trsta s Okupacionom zonom A s Trstom (pod Saveznicima) i zonom B (pod Jugoslavijom). Sada dolazi do tragikomične situacije kada Slovenija i Hrvatska između sebe dijele Okupacionu zonu B gdje je prema popisu iz 1910. preko 90% posto stanovnika pripadalo talijanskom govornom području. Vladimir Bakarić i Edvard Kardelj vuku granice, a po kojem kriteriju je 98" talijansko Buje potpalo pod Hrvatsku, a 99" talijanski Piran Sloveniji samo je njima znano. Vjerojatno je najlogičnija granca tok rijeke Dragonje koja se ulijeva u Piranski zaljeva i dalje po sredini zaljeva između punte Savudrija i Punte Madona do tal. teritorijalnih voda (na isti način je povučena državna granica po sredini Tršćanskog zaljeva). Sve je bilo u redu dok Slovenija i Hrvatska nisu izašli iz Federacije. Do tada su ribarski brodovi iz slov. dijela Istre mogli loviti po čitavom jugoslavenskom dijelu Jadrana, a isto tako i s plovidbom brodova. I tu je počelo natezanje jer su Slovenci otkrili da nemaju izlaz na otvoreno more, natezanje oko nečeg što je u biti otuđeno još 1945. A sukob 2 nacionalizma se nastavlja...
