Nikola Vojvodić Vojvoda (Oraško Brdo, Bosanski Petrovac, 1910 — Prača, 1943), Narodni heroj Jugoslavije, zamjenik komandanta bataljona Treće Krajiške brigade.[1]
Biografija
U prvoj akciji u ustaniku, avgusta 1941. godine, Vojvoda je sa grupom boraca, koja je imala nekoliko pušaka i jedan puškomitralijez, upao među 70 ustaša koji su došli da pljačkaju, pale i ubijaju narod u selu Lipa. U kratkoj, iznenadnoj boribi, ustaše su u panici napustile Lipu. Vojvodin smioni poduhvat brzo je prostrujao slobodnom teritorijom.
Tako se ubrzo poslije akcije u Lipi istakao u razbijanju neprijatelja u Vrtoču početkom avgusta 1941. godine, kada su, pored ostalog plijena, partizani došli i do prvog topa. U borbi za oslobođenje Kulen Vakufa, Ćukova i Orašca istakao se vještim privlačenjem i drskim iznenadnim upadima u neprijateljske bunkere. I u borbi za Ripač, krajem 1941. godine, pokazao je izuzetnu hrabrost, smjelost i sposobnost koja imponuje, dostojnu partizanskog sitarješine. Sa grupom dobrovoljaca, bombaša, privukao se neprijateljskom utvrđenju i na juriš ga osvojio i time omogućio dalje uspješne prodore u Ripač.
Ponavljanjem ovako smjelih poduhvata u borbi, Vojvoda je ne samo sticao popularnost među borcima, već je i u
praksi dokazivao od kakvog je značaja povezivanje hrabrosti i vještine u borbi, posebno za partizanske borce
koji ne raspolažu sa mnogo oružja i municije kojom bi se osvajali gradovi i jaka utvrđenja.
U aprilu 1942. godine, kao zamijenik komandira čete, Nikola je u napadu na Italijane u selu Kolunić, preko
brisanog prostora dospio do neprijateljskih položaja, da bi tek poslije drugog juriša sa četom osvojio topove koji su dejstvovali po partizanskim snagama. Poslije ovog uspjeha Nikolin je ugled još više porastao u očima boraca koji su ga dobro poznavali, neizmjerno cijenili i voljeli još iz doba ustanka.
Pri zauzimanju Glamoča, smjelo se probio u centar utvrđenog ustaškog garnizona, napao ustaše s leđa, čime je doprinio uspjehu naših jedinica koje su vršile napad. Prilikom prvog napada 3. krajiške brigade na Teslić krajem 1942. godine, smjelim potezom, na prevaru, sa grupom boraca, razoružao je domobransku stražu na ulazu u grad, a jedna cijela satnija domobrana je zarobljena.
U toku 4. i 5. neprijateljske ofanzive izveo je više vrlo spretnih i značajnih poduhvata u borbi sa nadmoćnijim neprijateljskim snagama u kojima je postizao vrlo zapažene uspjehe. Sve to ga je svrstalo u grupu vrlo popularnih i poznatih starješina 3. krajiške brigade, pa čak i van njenog sastava.
Na odmoru, 19. juli 1943. godine, pored seoskog šumskog puta, iznad željezničke pruge Sarajevo—Višegrad, nedaleko od Prače, Štab 2. bataljona održavao je partijski sastanak. I dok je sastanak bio u toku, na Štab su sručeni tovari avionskih bombi. Smrtno pogođen, pao je neustrašivi Vojvoda, zamjenik komandanta bataljona, zajedno sa grupom rukovodilaca, bez ijednog ispaljenog metka na protivnika, koji se iza brda iznenada pojavio.
Borac bez straha
Djelovao je kao običan, miran, nenametljiv, staložen i vrlo pristupačan čovjek. Mnogo je razmišljao, o procesu razvoja i dinamici boja. Mijenjao je ranije donesene odluke i rješenja, ovisno od toka razvoja situacije. Brzo je reagovao i prilagođavao svoja rješenja samoj situaciji. Lako je uočavao ispoljene slabosti neprijatelja, rupe u borbenom poretku i brzo donosio rješenja kako bi te slabosti neprijatelja najbolje mogao iskoristiti. I uspijevao je. Njegovi borci su vjerovali da Vojvoda rijetko griješi, da je uvijek pribran, da razmišlja prije nego što im da raspored, povede u juriš i slično. Zato je uživao vrlo velik autoritet kod boraca, zato je i pobjeđivao.
Vojvoda je bio borac bez straha. Ulazio je u teške i komplikovane situacije, izvodio smjele poduhvate. Nalazio se na najopasnijem mjestu u borbi, a skoro uvijek iz nje izlazio kao pobjednik gotovo i neogréban. Upravo, po tome se razlikovao od mnogih boraca i starješina u ratu.
Literatura
Reference
