Nekropola Grčko groblje u Šćepan Polju (ili nekropola u Zagrađu) nalazi se u opštini Plužine, Crna Gora. Nekropola je na listi 28 srednjovjekovnih nekropola stećaka koje su 2016. godine proglašene Svjetskom baštinom UNESCO-a. Na listi je 20 (od 22 nominovane) nekropole u Bosni i Hercegovini, po 3 u Srbiji i Crnoj Gori, a 2 u Hrvatskoj.[1][2]
U obrazloženju se navodi:
U mnogim krajevima nekropole stećaka se pripisuju "grčkom" stanovništvu. Mještani ne pamte ko se tu sahranjivao. Zaboravljena tradicija dovela je do toga da se ovi spomenici poimaju kao obilježja nekih drugačijih i tuđih pokojnika. Prema narodnom predanju, navodno su ti "Grci" poslije niza gladnih godina i teških zima napustili svoja ognjišta, a iza njih su ostala "grčka" groblja. Naučno objašnjenje naziva je da nije riječ o groblju Grka nego ljudi s ovih prostora. Stećci su kasnije generacije podsjećali na nešto "daleko i staro", za šta im je sinonim bila Stara Grčka, te je tako nastalo "grčko groblje".[5]
Nekropola se nalazi na području poznatom kao Piva (ili Pivska visoravan), u sjeverozapadnom dijelu Crne Gore, omeđenom rijekama Tarom i Pivom u obliku klina, gdje nastaje rijeka Drina. Tu se nalazi nekoliko kulturno historijskih spomenika:[6].
Prva istraživanja i dokumentovanje stećaka u Pivi obavljena su u periodu od 1912. do 1940. godine i u periodu od 1966. do 1967. godine. Nekropola nije obrađena konzervatorsko-restauratorskim postupcima.
Nekropola je smještena u listopadnoj šumi, na lokalitetu Zagrađe, ispod Soko-grada, na kojem nema tragova iz ranijih istorijskih perioda. U njoj je 16 stećaka, od kojih tri sljemenjaka (dva na četiri i jedan na dvije vode), dva sanduka (od kojih jedan s natpisom) i 11 ploča, od kojih je jedna amorfna, tj. nepravilnog, a ostale pravougaonog oblika. Rađeni su od lokalnog kamena, finije su obrade, ali su većinom neukrašeni.[8]
Nekropolom dominira prvi do ulaza, stećak u obliku monumentalnog sanduka, u literaturi poznat kao stećak Petka Krstjanina.[9] Sadrži epigrafski natpis izveden u pravilnim redovima, ustavnim slovima ujednačene visine. U natpisu sa jedne strane se kaže:
Na drugoj strani stećka Petko se obraća Bogu
Tekst se završava poznatom epigrafskom frazom upozorenja na prolaznost života -
Stećak je podignut između 1435. i 1448. što se bazira na činjenici da je Petko u tom vremenu živio u gradu Sokolu, zadužbini Kosača. Nekropola je u lošem stanju. Stećci su obrasli u niže i više rastinje, prekriveni su mahovinom, zemljom, lišćem, granama i travom.[10]
Tokom 20. i početkom ovog vijeka najveća promjena je izgradnja kolskog puta uz nekropolu, a nešto dalje postavljen je metalni dalekovodni stup.