Margareta od Konstantinopola poznata i kao Marguerite de Flandre, Margereta Flandrijska ili Crna Margarita (oko 1202.-1280.) bila je Flandrijska i Hainautska grofica od 1245. do svoje smrti 1280.[1]
Margareta je za svoje vladavine bila veliki mecena vjerskih institucija i doprinjela ekonomskog oporavku u 13. vijeku.[1]
Biografija
Margaretina majka bila je Marija od Šampanje, a otac flandrijski grof Balduin I, koji se proslavio u Četvrtom križarskom ratu zauzimanjem Bizantskog Carstva 1204., za što je nagrađen titulom prvog cara
Latinskog Carstva.[1]
Baldwinova slava je nažalost bila je kratkog vijeka, jer je nekoliko mjeseci kasnije pogubljen. Iza sebe ostavio je dvije kćeri. Margaretu i stariju Johannu od Konstantinopola, koja je kao starija naslijedila Flandrijsku grofoviju. Vladati Flandrijom u to vrijeme bio je težak zadatak, jer je ona iako mala, imala nekoliko prosperitetnih regija, pa su je francuski kraljevi želili anektirati.[1]
Margareta se oko 1212. udala za francuskog plemića Bouchard od Avesnesa sa kojim je dobila dva sina, ali je njihov brak poništen nekoliko godina kasnije, navodno zato što je Bourchard bio zaređen za đakona pa se nije mogao legalno vjenčati. U stvarnosti je poništenje vjerojatno bilo djelo
francuskog kralja Philippa II, koji je želio povećati svoj utjecaj u Flandriji tako da Margaretu uda za nekog od sebi lojalnih plemića.[1]
Zbog tog se Margareta oko 1223. udala za Willema Dampierra, sa kojim je izrodila petero djece, tri sina i dvije kćeri.
I njena sestra Johanna je također je bila pod pritiskom svog moćnog susjeda da sklopi brak koji bi korisnio Francuskoj, iako je ona željela sačuvati svoje domene nezavisnim.[1]
Kako Johanna kad je umrla 1245., nije imala preživjele djece a ni muža, njene domene je nasljedila Margareta, koja je tad isto bila bila udovica u 50-im.[1]
Nakon njezina nasljeđivanja, izbila je svađa i rat između njezinih sinova iz braka sa Bourchardom (Dinastija Avesnes) i onih iz braka sa Dampierrom oko tog koji je sin njezin zakoniti nasljednik. Iako su oni iz Dinastije Avesnes bili stariji, smatrani su nezakonima, jer su rođeni u nezakonitom braku. Uslijedile su prave bitke, u kojoj su flandrijski i francuski plemići pružali su podršku čas jednoj ili drugoj strani, kako im se u tom trenutku činilo politički primjereno. [1]
Margareta se našla u nezavidnoj situaciji, i željela pregovorima smiriti situaciju, ali je ipak favorizirala svoje sinove iz drugog braka, pa su se sukobi oduljili punih 10 godina.
Kompromis je postignut arbitražom francuskog kralja Louisa IX[1] koji je odlučio da Grofovija Hainaut pripadne njenom sinu iz prvog braka Janu I od Avesnesa, a Grofovija Flandrija sinu iz drugog braka Guyu od Dampierra
Nakon vraćanja mira, Margareta je svoju pažnju usmjerila na poboljšanje prilika u gradovima i stanovnika kojima je vladala. Kao mecena favorizirala je Dominikance, kojima je pomogla da osnuju samostane u Ypresu i Douaiju. Poznavala je Tomu Akvinskog i dopisivala se s njim o problemima moralne vladavine koja se
odnosila na trgovinu i financije, uključujući i grijehe kamatarenja i simonije.[1]
Pored toga Margareta je željela unaprijediti ekonomiju, pa je započela projekte na poboljšanju flandrijskih kanala, izdavala je kovanice koje su se lako mijenjale za njemačke i engleske, jer je time htjela povećati trgovinsku razmjenu sa tim zemljama. Donijela je i zakone kojima je dala specijalne privilegije trgovcima iz Španjolske i Poitoua da trguju po Flandriji, sa namjerom da tako podigne svoju trgovačku prijestolnicu Bruges.[1]
Negdje oko 1278., tad već vremešna Margareta u poznim 70-im, povukla se iz svog aktivnog života i prepustila svom sinu Guyu da vlada Flandrijom, umrla je dvije godine kasnije.[1]
Izvori
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 „Margaret of Flanders (1202–1280)” (engleski). Biographical Encyclopedia. Pristupljeno 10.11.2022.
Vanjske veze
