Manchester United je engleski nogometni klub koji svoje domaće utakmice igra na stadionu Old Trafford u Manchesteru. Jedan je od najuspješnijih engleskih nogometnih klubova s 20 naslova prvaka, 11 pobjeda u engleskom kupu i tri naslova europskih prvaka. Klub je u svojoj povijesti imao dva izuzetno uspješna razdoblja, oba pod vodstvom škotskih trenera: 1950-e i 60-e pod upravom Matta Busbyja i 90-e pod Žoze Murinjo. Prvo razdoblje uspjeha prekinuto je zrakoplovnom nesrećom 1958. godine u Münchenu u kojoj je poginulo 8 igrača i 3 klupska dužnosnika, ali se klub ubrzo oporavio. Nakon Busbyjeva odlaska iz kluba 1969. uslijedilo je razdoblje lošijih rezultata koje je kulminiralo ispadanjem iz prve lige godine 1974. Klub se u prvoj drugoligaškoj sezoni uspio vratiti u prvu ligu, ali nove je uspjehe počeo nizati tek s Fergusonovim dolaskom na mjesto upravitelja. Manchester United je i najuspješniji engleski klub po prosjeku broja gledatelja u proteklih pedeset godina, te je član organizacije G-14.
Rana povijest kluba (1878-1945)
Klub je osnovan pod imenom Newton Heath L&YR F.C.1878 kao ekipa radnika Lancashire i Yorkshire želježnica u Newton
Heathu. Igrači su tada nosili zeleno-zlatne dresove. Petnaest godina su igrali na malom igralištu na North Roadu, pored
buduće željezničke postaje Manchester Piccadilly, prije nego što su se preselili na Bank Street u obližnjem gradu
Claytonu 1893. godine. Godinu prije, klub se počeo natjecati u nogometnoj ligi te je raskinuo veze s željeznicom, te je
postao neovisna kompanija, i skratili su ime u Newton Heath F.C..
Nedugo zatim, 1902., klub je bio na rubu bankrota, s dugom od 2500 funti, te im je čak zatvoren stadion.
Upravo u vrijeme kad je klub trebao biti ugašen, J.H.Davies, predsjednik tvrtke Manchester Breweries je odlučio uložiti novac u klub
i tako ga spasio od propadanja. Prema legendi, Harry Stafford, klupski kapetan, je predstavljao svog nagrađivanog
bernardinaca kod klupskih sponzora, kad mu je prišao Davies, s namjerom da kupi psa.
Stafford je to odbio, ali ga je uvjerio da investira u klub i postane predsjednik kluba. Ubrzo je na sastanku uprave odlučeno
da klub promijeni ime. Među prijedlozima su bili Manchester Central i Manchester Celtic, ali je na kraju, na prijedlog
talijanskog imigranta Loisa Rocce, odlučeno da se klub zove Manchester United. Tako je službeno, Manchester United počeo
postojati 26. travnja 1902. Davies je također odlučio promijeniti dotadašnje boje kluba, te je izabrao crvenu i bijelu
kao boje Manchester Uniteda.
Za tajnika kluba izabran je Ernest Mangnall, nakon što je James West dao otkaz na mjestu menadžera, 28. rujna 1902.
Mangnall je dobio povjerenje da pokuša izboriti mjesto u prvoj ligi. Zamalo mu je to uspjelo već prve sezone kada klub
završava na 5. mjestu druge lige. Mangnall je tada odlučio dovesti nove igrače, a među njima su bili golman Harry Moger,
obrambeni Dick Duckworth i napadač John Picken, međutim, najveći utisak je ostavio Charlie Roberts. U klub je
stigao za tada rekordnih 750 funta iz Grimsby Towna u travnju 1904. Roberts je pomogao ekipi da stigne do trećeg
mjesta, u sezoni 1903-04, samo bod ih je dijelio od drugog mjesta koje je donosilo preseljenje u viši rang.
Nedugo zatim, u sezoni 1905-06, došli su do drugog mjesta u drugoj ligi, te su dobili priliku po prvi put zaigrati u
prvoj ligi pod novim imenom. Svojoj prvu prvoligašku sezonu završavaju na osmom mjestu. Godine 1907.
gradski rival Manchester City je bio pod istragom, jer se otkrilo da su neki igrači primali plaću
višu od tada dopuštene. Nogometni savez ih je kaznio sa 250 funti, te su zabranili osamnaestorici igrača da ikad više
zaigraju za City. United se brzo snašao u toj situaciji te je iz kluba s druge strana grada doveo igrače poput
Billya Mereditha (Velški čarobnjak) i Sandya Turnbulla.
Novi igrači, su zbog suspenzije mogli zaigrati za United tek od 1907., te su već sezone 1907-08, dali svoj doprinos za
osvajanje titule naslova prvaka. Te su sezone, uz niz od deset uzastopnih pobjeda, osvojili naslov, sa devet bodova više
od drugoplasirane Aston Ville.
Iduće sezone osvajaju još dva trofeja, superkup Charity Shield (engleski superkup), te FA kup.
Najviše zasloga za osvajanje tih trofeja pripadaju Turnbullu i Meredithu koji su odlično odigrali cijelu sezonu, a Turnbull
je postigao pobjednički gol u finalu FA kupa. Klub je otada morao čekati dvije godine na novi trofej, osvojili su svoje
drugo prvenstvo sezone 1910-11. U međuvremenu klub se preselio na novi stadion Old Trafford.
Prvu utakmicu na novom stadionu odigrali su 19. veljače 1910. protiv Liverpoola, izgubivši 4-3 unatoč
vodstvu od 3-0. Bez trofeja su ponovno ostali sezone 1911-12, koja je bila i zadnja sezona pod vodstvom Mangnalla
(nakon deset godina u Unitedu otišao je u Manchester City), te prva od 41 sezone koliko će proći do Manchesterovog ponovnog
osvajanja naslova prvaka.
Idućih deset godina, klub je postepeno slabio te su 1922. godine ispali u drugu ligu.
Godine 1925., se vraćaju u prvu ligu, međutim već 1931. se ponovno ispadaju u drugu ligu.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata club, klub je došao do najniže pozicije us svojoj povijesti, bili su
20. u drugoj ligi 1934. Još su jedamput ušli u prvu ligu, te odmah ispali, i opet ušli u prvu ligu, te su osigurali
daljnje igranje u prvoj ligi, osvojivši 14. mjesto sezone 1938-39.
Za vrijeme drugog svjetskog rata Old Trafford je bio bombardiran, dana 11. ožujka 1941.
Većina tribina je bila uništena, jedino je centralni tunel preživio bombardiranje.
Također je i teren bio potpuno uništen, te je United morao tražiti pomoć od tada mnogo uspješnijeg gradskog rivala Citya.
City im je dopustio igranje na Main Roadu uz naknadu od 5000 funta plus postotak od prodanih ulaznica.
Drugi svjetski rat se pokazao kao spas Uniteda, jer su mogli krenuti u potpunu rekonstrukciju kluba, te
su kao novog menadžera zaposlili škotaMatta Busbya.
Godine Busbya (1945-1969)
Godine 1945. Matt Busby postaje menadžer kluba s Old Trafforda. On je tada postavio
za to vrijeme neuobičajene zahtjeve; zahtijevao je da sam bira ekipu, odlučuje koje igrače će dovest, i da sam
vodi treninge. Zbog tih zahtjeva već je bio izgubio mjesto menadžera Liverpoola jer su u klubu
smatrali da su to poslovi uprave. Međutim, United je prihvatio njegove, tada inovativne ideje. Prvo pojačanje koje je Busby
doveo nije bio igrač već pomoćni trener Jimmy Murphy. Ubrzo se Busbyev pristup vođenja kluba počeo isplaćivati,
klub je tri godine zaredom bio drugoplasirani klub prvenstva engleske, 1947., 1948., i 1949., a 1948.
su osvojili FA kup, zahvaljujući, trojici igrača rođenim u Manchesteru, Stanu Pearsonu,
Jacku Rowleyu i Charliu Mittenu, (Rowley i Pearson su postigli pogotke u finalu) i
Allenby Chiltonu.
Charlie Mitten, je u potrazi za boljom plaćom otišao u Kolumbiju, nakon što je United konačno osvojio naslov
1952. Međutim, Busby je znao da klubu nisu dovoljni samo iskusni igrači, te je započeo sa politikom dovođenja igrača
iz juniorskog pogona, kad god je to bilo moguće. U početku je mladim igračima poput Rogera Byrnea,
Billa Foulkesa, Marka Jonesa i Dennisa Violleta trebalo vremena da
se priviknu na ekipu, te su 1953. sezonu završili na osmom mjestu. Međutim, 1956. United osvaja naslov prvaka
sa ekipom u kojoj je bila prosječna starost igrača 22 godine, postigavši pritom čak 103 gola. I u budućnosti politikom
mladih igrača klub je doživljavao najveće uspjehe (kasnih 1960-tih, i u 1990-tima). Među najperspektivnijim igračima, koje
su tada zvali Busbyeve bebe bio je Duncan Edwards. Momak iz Dudleya debitirao je u dresu Uniteda 1953. sa
samo 16 godina. Oni koji su gledali Edwardsa govore da je mogao igrati na bilo kojoj poziciji, te da je jedan od najboljih
igrača ikad. Sezone 1956-57 ponovno osvajaju ligu, te su igrali finale FA kupa u kojem su poraženi od
Aston Ville. Iduće sezone, United je postao prvi engleski klub koji se natjecao u
Europskom kupu. Stigli su do polufinala gdje su poraženi od strane Real Madrida.
Na putu prema polufinalu ostvarili su najveću pobjedu u svojoj povijesti, na Maine Roadu pobjedili su Anderlecht
sa 10-0.
Spomen ploča u Munchenu
Velika tragedija je pogodila klub iduće sezone, avion sa Unitedovim igračima koji su se vraćali s
Europskog kupa srušio se za vrijeme polijetanja iz njemačkog grada Munchena. U nesreći
6. veljače 1958. živote je izgubilo osam igrača- Geoff Bent, Roger Byrne, Eddie Colman,
Duncan Edwards, Mark Jones, David Pegg, Tommy Taylor i Liam "Billy" Whelan - kao i još
petnaest putnika, uključujući Unitedove članove osoblja- Walter Crickmer, Bert Whalley i Tom Curry. Tog su dana bila već
dva neuspješna polijetanja, prije trećeg, fatalnog. Naime, na kraju piste bilo je dosta rastopljenog snijega,
koji je usporavao avion, tako da nije mogao postići brzinu potrebnu za polijetanje. Avion je proklizao sa kraja piste,
prošao kroz ogradu te je udario u kuće, koje su srećom bile nenaseljene. Unitedov goalman Harry Gregg, unatoč
tome što je bio teško ozljeđen, i od straha da avion ne eksplodira, je uhvatio Bobbya Charltona - koji je
debitirao u dresu Uniteda tek 18 mjeseci ranije, i Dennisa Violleta, te ih je odvukao na sigurno. Sedam igrača umrlo
je na mjestu nesreće, a Duncan Edwards je umro idući dan u bolnici. Među preživjelima bio je Johnny Berry, koji je zbog
teških ozljeda morao prekinuti karijeru. Minhenski liječnici nisu gajili previše nada da će Matt Busby preživjeti, međutim
uspio je preživjeti te je pušten iz bolnice dva mjeseca kasnije.
Bilo je glasina da će se United povući iz svih natjecanja, ali to se nije dogodilo. Jimmy Murphy je privremeno postao
menadžer dok se Busby ne oporavi od ozljeda, te je klub nastavio igrati sa preostalim igračima. Unatoč nesreći, United
je ponovno došao da finala FA kupa, gdje je poražen od Boltona. Na kraju sezone UEFA je
ponudila mogućnost engleskom nogometnom savezu da se i United i aktualni prvaci Wolverhamptona natječu u
Europskom kupu, u spomen na žrtve, međutim savez je to odbio. Manchester je iduće sezone osvojio drugo
mjesto u prvenstvu, što je bio odličan rezltat za ekipu koja je izgubila 9 igrača.
Busby je počeo sa stvaranjem nove momčadi početkom 1960-tih, dovevši u klub igrače poput Denisa Lawa i
Pata Creranda, brinući cijelo vrijeme i o mladim igračima. Tada je u seniorsku ekipu došao jedan
od najboljih igrača Uniteda u povijesti, mladić iz Belfasta, George Best. Brzonogi igrač mogao je probiti gotovo
svaku obranu, ma koliko ona dobra bila. Klub je osvojio FA kup 1963., iako su u prvenstvu zauzeli tek 19. mjesto.
Osvajanje FA kupa je bio veliki poticaj za ekipu te su iduće sezone zauzeli 2. mjesto, a 1965. i 1967. su osvojili
prvenstvo. United je 1968. postao prvi engleski klub koji je osvoji Europski kup, nakon što su u finalu sa 4-1 pobijedili
Benficu koju je predvodio Eusebio. U ovoj ekipi bila su tri igrača koji sa osvojili nagradu za najboljeg
europskog igrača: Bobby Charlton, Denis Law i George Best
Matt Busby je 1969. napustio klupu Uniteda, a zamijenio ga je dotadašnji trener rezervne ekipe i bivši Unitedov igrač
Wilf McGuinness.
Manchester United 1969-1986
Ekipa predvođena McGuinessom je sezone 1969-70 zauzela razočaravajuće 8. mjesto, pa je nakon lošeg starta iduće sezone
McGuiness vraćen na mjesto trenera rezervne ekipe, te je na mjestu menađera ponovno vraćen Busby. Iako su njegovim povratkom
rezultati bili nešto bolji, 6 mjeseci nakon preuzimanja ekipe, Busby posljednji put odlazi. U međuvremenu United je
izgubio nekoliko važnih igrača među kojima su bili Nobby Stiles i Pat Crerand.
Mjesto menadžera tada je ponuđeno Jock Steinu, Celticovom menadžeru koji je osvojio Europski kup. Unatoč
usmenom dogovoru, Stein je u zadnji trenutak odustao, pa je ekipu preuzeo Frank O'Farrell. Međutim, O'Farrell, je
poput McGuinessa, ekipu vodio samo 18 mjeseci, ali je za razliku od njega doveo nekoliko mladih talentiranih igrača
poput Martina Buchana koji je stigao iz Aberdeena za 125.000 funti.
Tommy Docherty postaje menadžer krajem 1972. The Doc je spasio te sezone United od ispadanja, međutim, to mu
nije pošlo za rukom 1974. nakon što je zlatni trojac Best, Law i Charlton napustio klub. Denis Law je 1973.
prešao u redove gradskog rivala Manchester Citya, te je zabivši gol kojim je izbacio United
u drugu ligu, odbio proslaviti ga sa suigračima.
Klub je odmah u prvom pokušaju izborio povratak u prvu ligu sa mladim Steve Coppellom koji je
pristigao iz Tranmere Roversa. Iste sezone su stigli do final FA kupa u kojem su poraženi od
Sothamptona. Do finala su došli i 1977., te su ga ovaj put i osvojili, pobijedivši
Liverpool sa 2-1. Unatoč uspjesima, te velikom popularnošću među navijačima, Docherty je dobio otkaz
nakon što se saznalo da je imao aferu sa fizioterapeutovom ženom.
Dochertya je zamijenio Dave Sexton 1977., te je pod njegovim vodstvom United igrao u defenzivnoj formaciji.
Taj stil igra nije bio nimalo popularan među navijačima, koji su navikli na napadački nogomet, kakav su preferirali
Docherty i Busby. Najveća pojačanja bili su Joe Jordan, Gordon McQueen, Gary Bailey i Ray Wilkins,
ali Sextonov defenzivni United nije postizao rezultate, smo jedamput su završili na drugom mjestu te su opet
izbubili finale FA kupa, ovaj put od Arsenala. Zbog neosvajanja trofeja, Sexton je dobio otkaz 1981,
iako je United pobijedio u zadnjih sedam utakmica pod njegovim vodstvom.
Zamijenio ga je Ron Atkinson, koji je odmah oborio britanski rekord u najvišem transferu, za dovođenje
Bryana Robsona iz West Broma. Robson su predviđali blistavu karijeru, te su
vjerovali da će postati najbolju Unitedov vezni igrač, još od Duncana Edwardsa. U Atkinsonovu ekipu došli su igrači
Jesper Olsen, Paul McGrath i Gordon Strachan, te Norman Whiteside i Mark Hughes iz juniorske ekipe.
United je osvojio FA kup dvaput u tri godine, 1983. i 1985., te su pored velikih favorita
sezone 1985-86 pobijedili u prvih deset ligaških utakmica, te su već u listopadu imali deset bodova više
od najbližih pratitelja. Međutim, forma ekipe je padala te su sezonu završili na 4. mjestu. Loša forma nastavila se i
sljedeće sezone, klub se našao na rubu ispadanja iz prve lige, te je Atkinson u studenom 1986. dobio otkaz.
Era Alexa Ferguson, prije trostuke krune (1986-1998)
Sir Alex Ferguson
Alex Ferguson je stigao iz Aberdeena te je doveo klub do 11. pozicije.
Iduće sezone (1987-88), United je zauzeo drugo mjesto, a Brian McClair je postao prvi igrač nakon
Besta koji je postigao 20 golova u sezoni.
Međutim, United nije briljirao iduće dvije sezone, a mnogi igrače koje je doveo Ferguson nisu ispunili očekivanja
navijača. Alex Ferguson je bio na rubu otkaza početkom 1990., ali ga je spasio gol Marka Robinsa kojim je
United tijesno pobijedio 1-0 u trećoj rundi FA kupaNottingham Forest. To je dalo poticaj igračima te su i osvojili
kup pobijedivši u finalu Crystal Palace.
United je osvojio svoj prvi Kup pobjednika kupova 1991, nakon što su u finalu svladali španjolskuBarcelonu. Iduća sezona bila je razočaravajuća, te su izgubili prvenstvo od rivala Leedsa
U međuvremenu 1991, klub je dospio na Londonsku burzu sa vrijednošću od 47 milijuna funti, čime je privukao nove ulagače.
Dolazak Erica Cantone u studenom 1992. pokazao se kao ključan potez. Cantona je s
Garyem Pallisterom ,Denisom IrwinomPaulom Inceom, i nadolazećom
zvijezdom Ryanom Giggsom, osvojio naslov prvaka engleske 1993. Bio im je to prvi naslov
prvaka nakon 1967. Iduće sezone po prvi put u povijesti su osvojili dvostruku krunu (ligu i FA kup).
Naslov su obranili iduće sezone potpomognuti karizmatičnim IrcemRoyem Keanom, koji je stigao iz
Nottingham Foresta, te je ubrzo postao i kapetan. Iste godine, klub je tugovao zbog smrti legenadarnog menađera i
predsjednika kluba Sir Matta Busbya, koji je umro 20. siječnja 1994.
Sezone 1994-95, Cantona je dobio osam mjeseci suspenzije zbog napada na navijača Crystal Palacea koji ga je uvrijedio
na rasnoj osnovi. Iduće sezone osvajanjem drugog mjesta u prvenstvu te poraza u finalu FA kupa od Evertona
United je završio sezonu kao dvostruki viceprvak, u ligi i u kupu. Ferguson je tada razljutio navijače prodajom
ključnih igrača koje je zamijenio igračima iz juniorske ekipe, među kojima su bili David Beckham, Gary Neville,
Phil Neville i Paul Scholes. Novi igrači, od kojih su neki postali i standardni reprezentativci su odigrali
iznenađujuće dobro te je United opet osvojio dvostruku krunu 1996. To je bio prvi put da je neki engleski klub drugi put
osvojio dvostruku krunu, te je taj pothvat prozvan "Double Double"
Iduće godina, nakon osvajanja novog naslova prvaka, Eric Cantona se, u dobi od 30 godina, povukao iz nogometa
Sezonu poslije (1997-98) dobro su započeli prvenstvo, ali su na kraju završili na drugom mjestu, iza
Arsenala.
Trostruka kruna (1998-99)
Sezona 1998-99 bila je za Manchester United najuspješnija sezona u povijesti, kada je postao prvi engleski klub
koji je osvojio trostruku krunu - osvojivši Premiership, FA kup i Ligu prvaka
iste sezone. Ligu su osvojili u zadnjem kolu pobjedom 2-1 protiv Tottenhama. To je bio prvi korak
prema "triplu" koji je Ferguson proglasio najtežim. U finalu FA kupa pobijedili su Newcastle
sa 2-0 pogotcima Sheringhama i Scholesa. U posljednjoj utakmici sezone, United
je u finalu Lige prvaka, pobijedio Bayern Munchen. Iako je do 90. minute gubio 1-0, United
je sa dva pogotka u sudačkoj nadoknadi ostvario jedan od najvećih comebackova.
Ferguson je tada zbog svojih zasluga dobio titulu Sir. United je rekordnu godinu završio osvajanjem
Interkontinentalnog kupa, pobijedivši brazilski Palmeiras 1-0 u Tokiu.
Nakon trostruke krune (1999-danas)
United je osvojio ligu 2000. i 2001., ali su novinari te sezone proglasili neuspješnima, budući da nisu uspjeli
ponovno osvojiti Ligu prvaka. 2000, Manchester United je postao jedan 14 osnivača grupe G-14
- grupe vodećih europskih klubova. Ferguson je počeo primjenjivati defenzivnu taktiku, što je otežalo posao
Unitedovim suparnicima u Europi, ali nije donijela uspjehe, te 2002. završava prvenstvo na trećem mjestu.
Iduće sezone su ponovno osvojili prvenstvo, sezonu 2003-04 su dobro započeli, ali forma im je znatno pala nakon što je
Rio Ferdinand dobio osmomjesečnu suspenziju zbog izbjegavanja doping testa. Ipak, 2004 su osvojili FA kup,
poijedivši u finalu Millwall.
Sezona 2004-05 okarakterizirana je kao sezona ka je United teško postizao pogotke, a glavni razlog tome je bila
ozljeda ključnog napadača Ruuda van Nistelrooya, te je United sezonu završio bez trofeja, na trećem
mjestu. Nisu uspjeli osvojiti čak ni "utješnu nagradu" FA kup, izgubivši u finalu nakon izvođenja jedanaesteraca od
Arsenala. Izvan travnjaka, glavna tema je bila moguće preuzimanje kluba od strane američkog
biznismena iz Tampe, Malcolma Glazera.
United je loše krenuo u sezonu 2005-06, a Roy Keane je napustio klub otišavši u Celtic nakon što je javno
kritizirao svoje bivše suigrače. Klub se po prvi put u deset godina, nije uspio kvalificirati u drugu rundu
Lige prvaka, nakon što su izgubili posljednji susret u grupi protiv portugalskeBenfice. Sezona je bila obilježena ozljedama ključnih igrača među kojima su bili
Gabriel Heinze, Alan Smith, Ryan Giggs i Paul Scholes. Ipak uspjeli su osvojiti jedan trofej -
bio je to Liga kup. United je također drugim mjestom u prvenstvu izravno osigurao nastup iduće sezone u
Ligi prvaka. Na kraju sezone, zbog svađe s Fergusonom, Ruud van Nistelrooy odlazi u Real Madrid.
Sezone 2006-07 United se vratio napadačkom stilu igre, te je postigao gotovo 20 pogodaka više u 32 utakmice od
drugoplasiranog Chelsea. In siječnju 2007, United je na dvomjesečnu posudbu doveo iskusnog
ŠveđaninaHenrika Larssona, koji je pomogao Unitedu da dođe do polufinala Lige prvaka
gdje su poraženi od Milana
Nakon četiri godine, 6. svibnja 2007. United ponovno osvaja prvenstvo. Nisu uspjeli osvojiti dvostruku krunu, u finalu
FA kupa su nakon produžetaka poraženi od Chelsea, u prvom finalu igranom na novom Wembley stadionu.
Glazerovo preuzimanje kluba
Dana 12. svibnja 2005., američki biznismen Malcolm Glazer preuzima 75% dionica Uniteda, te postaje njegov
vlasnik. 8 srpnja postavlja svoje sinove u izvršni odbor Manchester Uniteda.
Klupski grb i boje
Kad je osnovan United, pod imenom Newton Heath boje na dresu su bile žuta (zlatna) i zelena. Te su boje ponovno
"oživljene" tek 1990. na dresu za gostovanja. Godine 1902., nakon promjene imena, dres (majica) je bio crvene
boje, hlačice bijele, a dokoljenke plave, te je to postao standard za sve buduće Unitedove dresove.
Dresovi za gostovanja su obično bili bijele boje, s crnim hlačicama i bijelim dokoljenkama, međutim koristile su se
i druge kombinacije, npr. od 1903 do 1916, dres je imao plavo-bijele pruge, potpuno crni dres bio je 1994. i 2003. te
mornarsko plavi sa tankim srebrnim horizontalnim prugama 2000.
Jedan od najpoznatijih dresova, koji je međuitm kratko trajao je dres iz 1996, koji je bio potpuno siv. Prestali su
igrati u takvim dresovima nakon što nisu osvojili nitijedan bod dok su ih nosili, te su ih čak jedanput promijenili
na poluvrijemenu, dok su gubili 3-0, ali ni to ih nije spasilo od poraza. Igrači su tada izjavili da je sivi dres bio
teško vidljiv, te da je to dovelo do loših rezultata.
Unitedov treći komplet dresova je tradicionalno potpuno plav, čime iskazuju poštovanje prema igračima koji su u takvim
dresovima osvojili Europski kup 1968. Jedine iznimke su bile 1970-tih, kad je dres bio žarko žute boje,
1996. kada je dres imao plavo-bijele pruge (koji je bio najomiljeniji među navijačima), te 2004. kad je imao
crveno-crne horizontalne pruge.
Trenutno, Unitedov dres za domaće utakmice je crvene boje, sa izlomljenom vertikalnom bijelom prugom.
Dres za gostujuće utakmice je identičan onom domaćem, samo što je crne boje.
Grb Manchester Uniteda je bio nekoliko puta mijenjan, ali je u osnovi ostao isti. Grb je izveden iz grba grada
Manchestera. Vrag uz grbu je počeo biti dodavan 1960-tih, kada je klub i dobio nadimak Crveni vragovi (Red Devils).
Do kraja 60-tih, vrag je stavljan na klupske šalove i ostale navijačke rekvizite, a 1970. je i službeno dodan na grb.
Navijači
Prije Drugogo svjetskog rata, malo engleskih navijača je putovalo na gostovanja,
zbog visokih cijena, te zbog malog broja automobila. Kako su, u početku, United i Manchester City, dijelili
stadion, te je svake subote drugi klub igrao na domaćem stadionu, mnogo stanovnika Manchestera je gledalo jedan
tjedan United, a drugi City, ali nakon rata, poraslo je rivalstvo među klubovima, te su se tada izdvojili navijači
Uniteda i Citya.
Kad je United 1956. osvojio ligu, imao je najveću gledanost od svih klubova. Nakon Munchenske
tragedije 1958., više ljudi je počelo dolaziti na utakmice, te od tada United je gotovo svake sezone imao najveću
gledanost, čak i kad su igrali u drugoj ligi.
Na prijelazu milenija, javila se zabrinutost među navijačima da bi klub mogao biti preuzet. Navijačka grupa IMUSA
(Organizacija nezavisnih navijača Manchester Uniteda; engleski Independent Manchester United Supporters' Association), se jako protivila preuzimanju kluba od strane Ruperta Murdocha 1998.
Još jedna organizacija koja je vršila pritisak protiv preuzimanja kulba, nazvana Shareholders United Against Murdoch
(Dioničari ujedinjeni protiv Murdocha), je osnovan u to vrijeme, te je poticala navijače da kupe dionice kluba, kako bi
onemogućili da ih kupi netko drugi. Međutim, to nije spriječilo Malcolma Glazera da kupi većinski paket
dionica. To je razljutilo mnoge navijače, te je jedna grupa navijača osnovala izdvojeni klub nazvan F.C. United of
Manchester. Unatoč ljutnji navijača spram novom vlasniku, posjećenost utakmica se nastavlja povećavati.
Stadion
Old Trafford
Kad je klub osnovan, Newton Heath je svoje domaće utakmice igrao na malom igralištu North Roadu. Druge ekipe su se često
žalile na loše stanje travnjaka, koji je bio "močvaran na jednom, a kamenit na drugom kraju", a svlačionice su bile
udaljene od terena deset minuta hoda, u pubu Three Crowns.
Klub je ostao na North Roadu petnaest godina, od 1878. do 1893., kada su se preselili na stadion Bank Street. Novi teren
nije bio puno bolji, travnjak je, kao i prošli bio u lošem stanju, te prekriven smogom iz obližnje tvornice.
Dana 19. veljače 1910., Manchester United je odigrao prvu utakmicu, na novom stadionu Old Traffordu. Protivnik je bio
Liverpool, koji je pobijedio rezultatom 4-3.
Za vrijeme bombardiranja tijekom Drugog svjetskog rata, stadion je bio gotovo potpuno uništen,
te je United idućih 10 godina, svoje domaće utakmice morao igrati na stadionu Manchester Citya,
Maine Roadu, prije nego što je 1949. Old Trafford obnovljen.
Trenutno se razmatra o proširenju tribina, na čak 96.000 sjedećih mjesta, što je više od novog Wembleya.
Rivalstva
Teško je odrediti Unitedovog najvećeg rivala. Najviše navijača smatra Liverpool najvećim rivalom,
zbog uspješnosti oba kluba, dok drugi smatraju da je najveći rival, gradski suparnik Manchester City.
Rivalstvo s Liverpoolom je započelo 1960-tih, kada su ta dva kluba bili najbolji klubovi u prvoj ligi.
S druge strane, rivalstvo sa Manchester Cityem datira još iz 1890-tih, koje je jako još i danas zbog činjenice da su
gotovo svake sezone igrali u istoj diviziji.
Druga rivalstva uključuju Everton F.C., Leeds United i Arsenal. Rivalstvo s Evertonom i Leedsom,
kao i s Liverpoolom potječe iz 1960-tih. Rivalstvo s Arsenalom započelo je 1998. kad je Arsenal osvojio naslov ispred
Uniteda, te 2002. i 2004. kad se ponovio isti scenarij, te 2003. kad je United osvojio prvenstvo ispred Arsenala.
Najviše postignutih golova u jednoj utakmici: 6 - Harold Halse protiv Swindon Towna, 25. rujna 1911. / George Best protiv Northampton Towna, 7. veljače 1970.
.svg){kind=small}
