Pradjed Luja XV. Luj XIV. odlučuje malo vremena prije svoje smrti da Luj nije sposoban za svoje dužnosti tako za svog nasljednika proglašava sina iz drugog braka Luja Augusta . Protiv te odluke odmah po smrti Luja XIV.1. rujna1714. dolazi do otvorene zavjere s ciljem njenog rušenja. Razloge za to moramo prije svega potražiti u željama plemstva da se oslabi poredak kraljevog apsolutizma kojega bi novi punoljetni kralj mogao nastaviti.
Službeno proglašenje Luja XV. za kralja tako nastupa s nekoliko dana zakašnjenja tek nakon odluke parlamenta grada Pariza koji poništava red nasljeđivanja određen od Luja XIV.. Moć stečenu ovom odlukom parlament više nikad neće prepustiti, tako da je gotovo tijekom cijeloga svog života Luj XV. bio osuđen na suživot s parlamentom koji nema određene ovlasti.
Kralj Luj XV. je bio veoma popularan tijekom svojih prvih dvadesetak godina vlasti. To razdoblje je bilo vrijeme mira i oporavka veoma potrebnog poslije ratova njegovog prethodnika. Kolika je stvarna zasluga kralja za to se danas ne može utvrditi pošto u ovom razdoblju državom upravljaju regent i premijer, dok se sam kralj ne bavi s politikom.
Kraj te politike završava odlukom o ulasku u Rat za austrijsko nasljedstvo (1740 - 1748). Taj rat po svom završetku ne donosi ništa Francuskoj osim pojave nepopularnosti nekad voljenog kralja koji je preuzeo direktno upravljanje državom 1743 . godine. Osnovni razlog za tu nepopularnost bio je povratak osvojene Belgije Austriji mirovnim sporazumom. Na vijest o tom sporazumu u Francuskoj nastaje uzrečica: Glup kao mir.
Prvi hici novog rata koji formalno počinje 1756. godine ispaljeni su još 1754. britanskom invazijom francuskih kolonija u Americi. Taj rat je u povijest Europe upisan pod nazivom Sedmogodišnji rat. On završava kompletnim kolonijalnim porazom Francuske koja je Pariškim mirovnim sporazumom iz 1763. godine morala Velikoj Britaniji predati Kanadu i odreći se prava na indijski potkontinent. U pokušajima smirivanja stanovništva ogorčenog mirovnim sporazumom Luj XV. se odlučuje na aneksiju Lotaringije1766. godine koju nasljeđuje njegova žena kao i kupovinu Korzike 1768 . godine od bankrotirane Genove.
Zadnje godine Luja XV. najbolje opisuje izvještaj austrijskog veleposlanika u Parizu svojoj vladi:
"Narodno nezadovoljstvo je opće. Svi razgovori su o smrti i otrovu. Čak i u Versaillesu su se pojavili posteri s prijetnjom po život kralja". Na kraju u toj napetoj atmosferi s strahom od moguće parlamentom vođene pobune kralj 1771. godine donosi odluku o njegovom ukidanju.
Luj XV. koji je vladao većinu razdoblja uz suradnju s parlamentom umire od bolesti sam omraženiji čak i od Luja XIV.10. svibnja1774. godine. Nije moguće naći veću kontradikciju između te mržnje i molitvi za ozdravljenje održanih na području cijele Francuske trideset godina ranije tijekom njegove teške bolesti.
Napomena: Vladari od 428. do 843. bili su vladari Franačke, dok su vladari od 843. do 987. godine bili vladari Zapadne Franačke. Autohtoni francuski vladari vladaju tek od 987. godine.
