Ksantos (likijski: Arñna, grčki: Ξάνθος, latinski: Xanthus) je starogrčkigrad i prijestolnica antičkeLikije, danas kod mjesta Kınık u turskoj pokrajini Antaliji. Ksantos je ime dobio po istoimenoj rijeci Ksantosu (turski: Koca Çayı) koja prolazi kroz grad, a koja svoje ime duguje svojoj žutoj boji (grčki: Xanthos znači "žuto") od aluvijalnog tla doline. Ksantos je u nekim antičkim izvorima često poistvjećivan s cijelom pokrajinom Likijom.
Prema grčkoj legendi, rijeka Ksantos je nastala porođajnim trzajima Lete, majke blizanaca Apolona i Artemide.
Ksantos spominju brojni grčki[1] i rimski pisci. Između ostalih Strabo ga spominje kao najveći likijski grad Arñna (hetitskiArinna) na rijeci Sibros ili Sirbis (perzijskiSirbe znači "žuto"), dok Herodot ističe kako su odatle Likijci, kao jedan od "naroda s mora" oko 1200. pne. napali Hetitsko carstvo, ali i to da su Likijci podrijetlom s Krete, a u Likiju su došli tijekom Trojanskog rata. Apijan i Herodot navode kako ga je Harpagus osvojio u ime Perzijskog carstva 540. pne. Prema predaji Likijci su nakon neuspješne obrane opsjednutog grada uništili svoju akropolu i usmrtili svoje obitelji, te izvršili samoubulački protunapad protiv nadmoćnije perzijske vojske u kojemu su svi poginuli. Osim oko 80 obitelji koje su se zatekle izvan grada, cijelo pučanstvo Ksantosa je tada izginulo.
Za vrijeme perzijske vlasti grad je napredovao i već 520. pne. je kovao svoj novac, a 516. pne. je uvršten na popis gradova koji su plaćali danak Dariju I.. Prosperitet Ksantosa najuočljiviji je u njegovim raskošnim grobnicama poput "Pajavine grobnice" i još slavnijeg "Nerejidskog spomenika" (slika desno) koje su u potpunosti rekonstruirane u Britanskom muzeju u Londonu. Nerejidin spomenik je direktno inspirirao Mauzolej u Halikarnasu, jedno od sedam svjetskih čuda antike. Tada je izgrađen i Letoon, Letino svetište 8 km od Ksantosa.
Grad je još bio naseljen u bizantskom dobu, kada je izgrađeno i nekoliko bazilika, no u 7. vijeku su ga Arapi pretvorili u ruševine. Od 1838. do 1844. godine arheološka iskapanja je izveo Englez Charles Fellows koji je dao prenijeti mnoge umjetnine u Britanski muzej.
Odlike
Istočno od rijeke Ksantos nalazi se Likijska akropola koja je oblikovana tijekom helenističkog i bizantskog razdoblja. Crkva je izgrađena na sjeveroistočnom kraju, dok je grad utvrđen zapadnim zidom od citadele, uz rijeku. Sjeverno od akropole nalazi se rimsko kazalište koje dominira rimskom agorom. Cijelo ovo područje označeno je brojnim likijskim nadgrobnim spomenicima koji se osobito spektakularno uzdižu iz ruševina. Od Vespazijanovogslavoluka, koji je na jugu, sjeverno prema helenističkoj akropoli pruža se veliko i neorganizirano arheološko nalazište Donjeg grada.
↑U Ilijadi Ksantos je ime riječnog boga koji pokušava udaviti Ahileja (XXI.), ime jednog Ahilejevog polubožanskog konja, ali i pokrajine rijeke Ksantos iz koje dolaze trojanski junaci Glauk i Sarpedon.