Karađorđevići, srpska i jugoslovenska vladarska porodica čiji je rodonačelnik vožd Karađorđe Petrović. Na vlasti su bili do 1945. godine kada je Jugoslavija postala republika.
Dinastija Karadjordjevic pocinje vozdom Djordjem Petrovicem koga turci nazvase Karadordje ili Crni Djordje.On je podigao prvi srpski ustanak i dao inicijativu za pocetak drugog ustanka.Kada ga je Miloš Obrenivic ubio da bi turcima dokazao da je veran,njegov sin Aleksandar Karadjordjevic odlazi u inostranstvo za to vreme Milos vlada Srbijom.Posle izvesnog vremena Aleksandar se vraca u Srbiju,taj perjod vladavine se zove vladavina ustavobranitelja,to znaci da knez ne sme nista da odlucuje bez ustavobranitelja.Aleksandar se ozenio Persidom kcerkom vojvode Jevrema Nenadovica,sa njom ima devetoro dece cetri cerke i pet sinova od kojih troje umire na rodjenju ostaju samo Petar i Arsen.Aleksandar umire 3.5.1885. u Temisvaru.U medjuvremenu Milos se vraca sa sinom Mihajlom koji nastavljaju da vladaju apsolutisticki.1903 dolazi do majskog prevrata gde dolazi do kraja dinastije Obrenovic i Petar I Karadjordjevic dolazi na vlast ,kazu da je on bio najsavesniji vladar svih vremena u srpskoj istoriji.Nazvan je oslobodilac iz opravdanog razloga ,ispunio je dedin san,oslobodio je staru Srbiju u roku od mesec dana .Ozenio se princezom Zorkom kcerkom kralja Nikole I Petrovicsa Njegosa,sa njom ima petoro dece: kćerke Jelena i Milena (umrla kao dete), i sinovi Đorđe (odrekao se prava nasledstva prestola 1909.), Aleksandar i Andrija (umro kao dete).Kralj Petar 1914 godine predaje presto svom sinu Aleksandru usled teske bolesti,ali sa svojim narodom prelazi albansku golgotu umire 1921 godine.Aleksandar je bio dobar vladar ujedinio je Srbe,Hrvate i Slovence.Mada neki ljudi tvrde da je bio veliki tiranin zbog Sestojanuarsku diktature.Dobio je opravdani nadimak viteski kralj ujedinitelj.Ozenio se princezom Marijom od Rumunije sa njom ima tri sina Petra,Tomislava i Andreja.Ubijaju ga u Marseju od strane Hrvatskih ustasa i Makedonskog VMRO-a.Kralj Petar II Karađorđević, prvorođeni sin kralja Aleksandra I i kraljice Marije, rođen je u Beogradu 6. septembra 1923. Kum na krštenju bio mu je engleski kralj George VI. Posle osnovnog obrazovanja koje je stekao na Dvoru, pohađao je Sandroid školu u Engleskoj, iz koje se vratio posle atentata na njegovog oca 1934. Pošto je tada bio maloletan, kraljevska vlast preneta je na Namesništvo na čelu sa Knezom Namesnikom Pavlom Karađorđevićem.
Početak Drugog svetskog rata 1939. stavio je Kraljevinu Jugoslaviju pred tešku odluku: da li da pristupi Trojnom paktu (Nemačka - Italija - Japan) ili da se suprotstavi neuporedivo snažnijem neprijatelju. Odluka kneza Pavla da potpiše ponuđeni ugovor naišla je na žestoke proteste u zemlji, koji su 27. marta 1941. doveli do krize Vlade i vojnog udara. Kralj Petar Drugi proglašen je punoletnim, i odmah preuzeo vlast od Namesništva. Jugoslovenska vojska bila je potpuno nespremna da se odupre invaziji nacističke Nemačke koja je usledila, i Jugoslavija je za jedanaest dana bila okupirana. Kralj Petar II bio je primoran da zajedno sa Vladom emigrira, prvo u Grčku, a zatim u Egipat. U junu 1941. stigao je u Englesku. Za vreme svog izbeglištva Kralj Petar II je dovršio školovanje u Kembridžu, a potom se pridružio snagama britanskog Kraljevskog ratnog vazduhoplovstva. Uprkos slomu jugoslovenske vojske u zemlji su oformljena dva suparnička pokreta otpora. Prvi je bio Jugoslovenska vojska u otadžbini, poznata i kao Četnički ili Ravnogorski pokret, na čelu sa rojalistom, kasnije generalom Dragoljubom (Dražom) Mihailovićem, Ministrom odbrane Vlade u izgnanstvu. Drugi je bio revolucionarni partizanski pokret, koji je vodio komunista Josip Broz - kasnije poznatiji kao Tito. Posledica je bio krvavi građanski rat.
Saveznici su najpre podržavali Mihailovića, a onda su se preorijentisali na Tita. Pod pritiskom Britanaca kralj Petar je pozvao snage pod komandom generala Mihailovića da se stave pod komandu komunističkih odreda Josipa Broza Tita. Godine 1944, u pratnji sovjetskih tenkovskih brigada, partizani su ušli u Beograd i oformili komunističku Vladu.
Kralj Petar je abdicirao tako što je u ulozi šefa države 7. marta 1945. imenovao Regentsko vijeće u sastavu: Srđan Budisavljević, Ante Mandić i Dušan Sernec s ovlaštenjem da sa Narodnim komitetom za oslobođenje Jugoslavije (NKOJ) oformi zajedničku Privremenu vladu i prihvati nominaciju nove Vlade na čelu s Josipom Brozom, za koju je Vijeće dalo saglasnost 29.11.1945. kada je proglašena Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ).[1]
Taj datum, kad je po međunarodnom pravu stvorena Druga Jugoslavija, od tad je obilježavan kao jugoslovenski praznik Dan državnosti. Nakon uvođenja jednopartijskog sistema, komunisti su taj praznik tumačili kao slavljenje Drugog zasjedanja AVNOJ-a 29.11.1943.
U izgnanstvu je prvo živeo u Londonu sa svojom suprugom (oženio se grčkom princezom Aleksandrom 1944.) i sinom Aleksandrom, rođenim 1945. Poslednje godine života proveo je u Americi. Posle duge i teške bolesti umro je u denverskoj bolnici 3. novembra 1970, a sahranjen je u crkvi Svetog Save u Libertvilu (SAD). U planu je da se njegovi posmrtni ostaci prenesu u Zadužbinsku Crkvu Svetog Đorđa na Oplencu (kod Topole)
Između dve najveće srpske vladarske porodice (Nemanjići i Karađorđevići) postoji krvna veza. Ona doduše nije direktna nasledna (po muškoj liniji), već uključuje nekoliko bočnih grana, preko drugih evropskih vladarskih porodica (Kotromanići, Celjski, Habzburzi, portugalska i rumunska kraljevska porodica).
* Sve gornje spoljašnje veze (obeležene brojevima u uglastim zagradama) vode ka člancima na engleskoj Vikipediji
Šablon:Monarsi 1789-1945 sh.