Jonas Lauritz Idemil Lie rođen je 1833. u gradu Modumu, u južnoj Norveškoj, kao sin suca Monsa Liea (1803–1881) i Pauline Christine Tiller (1799–1877). Kad mu je bilo pet godina, njegov otac je imenovan javnim službenikom u Tromsøu, na ulazu u Sjeverni pol, gdje je mali Jonas živio šest godina i gdje će ga fascinirati likovi ruskih, laponskih i finskih trgovaca i ribara.
Studirao je na latinskoj školi u Bergenu i 1861. upisao Univerzitet u Kristianiji gdje je upoznao Henrika Ibsena i Bjørnstjerna Bjørnsona. Diplomirao je pravo 1857. i započeo svoju pravničku karijeru, posvećujući u međuvremenu svoje slobodno vrijeme čitanju.
Godine 1860. oženio je Thomasine Henriette Lie (1833–1907), svoju vršnjakinju i rodicu s očeve strane. Sljedećih godina par će imati troje djece[α 1], te je Thomasine tjerala supruga da piše i čvrsto ga podržavala. Godine 1866. napisao je svoje prvo književno djelo, zbirku pjesama koja nije imala veliki uspjeh. Potom je počeo se baviti novinarstvom i ubrzo mu se rodio četvrti sin Erik[α 2]. Jonas je debitirao kao pisac pripovjetkom Vidovnjak (1870), u kojoj je prikazao surovu prirodu krajnjeg sjevera Norveške, teritorija bogata raznim uvjerenjima i narodnim legendama. Godine 1870. objavio je roman Den Fremsynte, koji je imao određeni uspjeh. U tim prvim djelima imamo obilje opisa bliskih realističkoj estetici iz toga vremena, s posebnom pažnjom na sitne aspekte života ljudi sa sjevera.
Godine 1871. odobrena mu je državnu podrška za književni rad i cijela je porodica odselila na kontinent, u Rim (1871-1878). Ovdje je Jonas napisao neke proze prožete dubokim osjećajem misterije: Tremasteren Fremtiden (1872), Lodsen og hans Hustru (1874) i Faustina Strozzi (1875). Godine 1878. obitelj se preselila u Njemačku (1878-1882), gdje su se prvo nastanili u Stuttgartu, zatim u Dresdenu i konačno u Berchtesgadenu u Bavarskoj.
Godine 1882. opet su odselili, ovaj put u Pariz (1882-1906). Među raznim razlozima, njegov sin Mons želio je studirati kao violinist i Pariz se činio najprikladnijim odredištem. Ovdje je bračni par Lie se družoio s generacijom norveških boema u egzilu, posebice s Knutom Hamsunom i Hansa Kincka, ali i s Henrikom Ibsenom, Bjørnstjernom Bjørnsonom, Edvarda Griega, Georga Brandesa. Godine 1983. Jonas objavljuje svoje remek-djelo Familien paa Gilje, roman buržoaskog miljea i realističkog stila. Roman govori o obiteljskom životu državnog službenika na farmi u Valdresu, a naglasak je na načinu života, sreći i na razvoju koje doživljavaju njihove kćeri. Porodica se sastoji od kapetana Jægera, njegove supruge Ma, kćeri Thinke (Cathinke), Thee, Inger-Johanne i sina Jørgena. Kućni učitelj Grip je glas autorovih ideja o budućnosti i o slobodi, ali i ljubavni pretendent za Inger-Johannu. Ovdje autor otkriva svoj talent pripovjedača, uvodeći nove teme i nove formalne tehnike u norveškoj fikciji. Realistični pjesnik mora, Lie je ovdje tvorac stilskog impresionizma u virtuoznoj verziji. Jednako izvanredan Kommandørens døtre uslijedio je 1886. godine. Godine 1892. porodica je u kuću primila svog unuka Jonasa Liea, koji je nedavno ostao siroče od oca.
Zatim, egzil u Europi se okončava 1893. kada su Lie i supruga se preselili u blizini Kristiansunda. Od tog trenutka, pa sve do smrti, postao je vrlo plodan i posvetio se brojnim djelima.
Dana 21. januara 1904. kralj Oscar II dodijelio mu je Veliki križ Reda Svetog Olava «za izvrstan pjesnički rad». 22. jula 1906. Thomasine i Jonas Lie uselili su se u kuću u Stavernu. Thomasine je umrla 1907. a Jonas je za njom nestao u istom mjestu 5. juna 1908. godine.
Njegov sin Erik Lie (1869–1943) dobit će sina Jonasa Lia (1899–1945), norveškog političara i policajca. Pisac Jonas Lie je tetak slikara Jonasa Lia (1880-1940). Naime tetka mlađeg Jonasa je Thomasine Lie, piščeva supruga. A Thomasine Lie je bila ta koja je 1880. savjetovala svom bratu da sina nazove Jonas. Drugi pisac u obitelji bio je Bernt Bessesen Lie (1868–1916), Jonasov rođak s očeve strane.
Djela
Digte (Pjesme, 1866)
Den Fremsynte (Vidovnjak, 1870)
Tremasteren Fremtiden (Tro-drvo Budućnost, 1872)
Fortællinger og Skildringer fra Norge (Priče i portreti iz Norveške, 1872)
Lodsen og hans Hustru (Kormilar i njegova žena, 1874)
Faustina Strozzi (1875)
Thomas Ross (1878)
Adam Schrader (1879)
Grabows Kat (Grabowa mačka, komedija, 1880)
Drammen og vakre historier derfra (Drammen i lijepe priče odatle, 1880)
Rutland (1880)
Gaa Paa! (Naprijed!, 1882)
Livsslaven (Rob života, 1883)
Familien paa Gilje (Giljeva porodica, 1883)
En Malstrøm (Vrtlog, 1884)
Otte Fortællinger (Osam priča, 1885)
Kommandørens døtre (Komandantove kćeri, 1886)
Et Samliv (Suživot, 1887)
Majsa-Jons (1888)
Digte (Pjesme, 1889)
Onde Magter (Zle sile, 1890)
Trold (Trol, 1891)
Hunnørnen (Ženka orla, 1892)
Niobe (Nioba, 1893)
Lystige Koner (Pohotne žene, 1894)
Naar Sol gaar ned (Kada sunce zađe, 1895)
Dyre Rein (Dragi moj sobe, 1896)
Lindelin (1897)
Faste Forland (1899)
Wullfie og Compani (Wullfie i drugovi, 1900)
Naar Jerntæppet falder (Kada padne željezna zavjesa, 1901)
Ulfvungerne (Ulfvungerovci, 1903)
Østenfor Sol, vestenfor Maane og bagom Babylons Taarn! (Istočno od Sunca, zapadno od Mjeseca i iza Babilonske kule!, 1905)
.jpg)
