Ploču Morgen, prodao je u preko milijun primjeraka tako da ga od tad zovu Mister Morgen, ona je i danas najveći komercijalni uspjeh koji je neki naš muzičar postigao.
Život
Robič je rođen u obitelji sudskog službenika, koji je usput volio i glazbu-vodio je tamburaški orkestar. Tako da je Ivo Robić već zarana, pjevao u zboru i svirao violinu. U srednjoj školi u Bjelovaru kamo su se preselili, Robić je već osnovao mali sastav s kojim je amaterski nastupao.
Počeci
Nakon srednje škole odlazi 1943. u Zagreb na studij prava, ali vrag mu ne da mira te počinje pjevati u zagrebačkom baru Grill Room (podrum Gradske kavane) uz orkestar Kalmana Kočija, te na plesu u tada popularnom Tucmanu (Zgrada Kola) uz pratnju orkestra Charlijea Pavlića. Nakon radio audicije održane u jesen 1943. na kojoj pjeva pjesmu Marija Kinela Sniježi, počinje uživo pjevati u programu Državne krugovalne postaje Zagreb.[1]
Kako je 1943. kapitulirala Italija, u NDH je proglašena mobilizacija, ona je zahvatila i Robića koji je također regrutiran no on je uspio ući u Prosvjetničku bojnu Odgojnog odjela Ministarstva oružanih snaga NDH, to je bio elegantan način da se izbjegne fronta. Nakon tog je Robić nastupao u brojnim emisijama radio Zagreba, a naročito u radio magazinskom ciklusu Vikija Glovackog (2 puta dnevno)[2]
Hotel Kvarner u Opatiji
Nakon završetka rata 1945. prilike za mladog pjevača šlagera nisu bile baš pogodne, tada je Jugoslavija bila u poluratnom stanju sa svojim dojučerašnjim zapadnim savezncima, zbog krize oko Trsta[3], Koruške i Grčkog građanskog rata. No Robić 1945. Robić pjeva u Opatiji, priređuje koncert u kazalištu, ali prolazi slabo, jer su tad u Opatiji vladali talijanski orkestri.[4] Od 1946. ponovno pjeva na Radio Zagrebu, iste godine se i ženi 18. IV. svojom ljubavi iz ratnih dana Martom Goleš, s kojom će ostati do kraja života, i koja mu je bila i više od supruge - prava menadžerica i njegova desna ruka. Robić je nakratko živio u Mariboru od 1949. nastupajući na tamošnjem radiju, no već iste godine dobija ljetni angažman u hotelu Talasoterapija u Crikvenici, a već 1950. u Opatiji na terasi Hotela Kvarner, što će vremenom postati njegov zaštitni znak (na toj će terasi pjevati gotovo do kraja 1980-ih, uz manje prekide). U to vrijeme (1949.) snima i svoju prvu ploču - Ti ni ne slutiš / Kad zvjezdice, za netom osnovani Jugoton.
Proboj u međunarodne vode
Ljetni nastupi u Opatiji donijet će Robiću i prvi inozemni angažman, njegov nastup 1955. se toliko dojmio vlasnika noćnog kluba iz bavarskog ladanjskog gradića Hof an der Saale, da je angažirao Robića i za svoj klub. Tako je Robić prvi put otišao u Njemačku te ostao sedam mjeseci i stekao dragocjena iskustva za kasniji proboj na to tržište. Sljedeća godina donijela je Robiću još jednu sjajnu priliku, predstavnici čehoslovačke diskografske kuće Supraphon, koja je tad bila nešto u svijetu diskografije, došli su u Beograd1956. pronaći izvođače za svoju kuću, odabrali su Robića. Robić je i tu šansu odmah iskoristio i snimio te iste godine singl ploču Vaš dum šel spat. Suradnja s Praškim Supraphonom tekla je godinama te je Robić izdao 55 singlica (uglavnom prepjeve popularnih hitova tog vremena) između 1956.-1965.
Naljepnica ploče Morgen, koja je Robića pretvorila u zvijezdu
Svi ti uspjesi u neposrednom susjedstvu dojmili su se i ljudi iz Hamburške diskografske kuće Polydor, tako da je krajem 1958. Robić dobio poziv za probno snimanje. Nakon potpisivanja ugovora, 4. II.1959. snima pjesmu Morgenšvicarskog kompozitora Petera Moessera, u aranžmanu i uz pratnju orkestra Berta Kaempferta. Morgen je Robića lansirao u onovremene zvijezde šlagera. U nepunu godinu dana singl Morgen donio je Robiću Zlatnu ploču Polydora i Brončanog lava Radio Luxembourga (tada vrlo popularne i uticajne radio stanice). Na ljestvicama popularnosti onovremenih poznatih muzičkih časopisa Morgen je vrlo dugo držao visoke pozicije. Morgen je dospio i na #13 Billboardove liste Top 40 (21. IX.1959), kao i #23. mjesto britanske top ljestvice (New Musical Express, 7. XI.1959.).
Nakon uspjeha s Morgenom Robić je nastavio suradnju s Bert Kaempfertom, koji je u to vrijeme imao jedan od vodećih orkestara u Njemačkoj, zajedno su snimili jedan LP i 14 singl-ploča za kuću Polydor. Veliki Robićevi hitovi bili su i: Muli Song, (Billboard #58, 1960.), Mit 17 fängt das Leben erst an, Rot is der Wein i Fremde in der Nacht (Strangers in the Night). Za potonju pjesmu postoji priča da je djelo samog Ive Robića, po priči njegove supruge Marte on je tu pjesmu slao na Splitski festival, ali nije prošla selekciju. Navodno je autorstvo prepustio Bert Kaempfertu a on pjesmu dao Franku Sinatri koji je s njom doživio planetarni uspjeh 1966.[5]
Pokušaj osvajanja Amerike
Robić je krenuo u osvajanje američkog tržišta s pjesmom Morgen, koju je za američko tržište izdala diskografska kuća Laurye. Ugovorio je nastupe u tada u čuvenom Perry Como Showu američke TV kompanije NBC te krenuo na svoju tro i pol mjesečnu turneju. Nastupio je i Ed Sullivan Showu, Dick Clark Showu i brojnim drugim manje poznatim emisijama i po koncertima. Međutim proboj na američko tržište pokazao se kao pretežak zalogaj, unatoč činjenici da je Morgen bila prva pjesma s njemačkog govornog područja koja je dospjela na američke top liste #13 (BillboardTop 40). Nakon tog pokušaja Robić je odustao od Amerike, nakon tog odlazio je uglavnom pjevati našim iseljenicima.
Robićeva domaća karijera
Kuća Ive Robića u Ičićima, koja je danas Kapela sv. Ivana od Boga
Istovremeno s inozemnom Robić je uspješno gradio i karijeru u vlastitom dvorištu. Robić je bio radijska zvijezda 1950-ih , svako malo bi se čuli njegovi prepjevi tada popularnih hitova; Mama Juanita (iz filma Jedan dan života), S pjesmom u srcu (iz filma Mladić s trubom). Negdje u to vrijeme obnovio je suradnju sa kompozitorom i tekstopiscem Marijom Kinelom, pa su izbacili domaće hitove; Uzalud plačeš, Ko divan san, Čežnja i Jadran u noći (1953.), Samo jednom se ljubi (1956.), Srce laku noć (1956.). Tad se počinju rađati i brojni domaći festivali. Na prvom Zagrebfestu1953. Robić je uz Rajku Vali jedini pjevač, pobjedio je s pjesmom Ljube KuntarićaTa tvoja ruka mala, koja je prvo postala veliki radip (a tek zatim i diskografski hit).
Potom slijedi uspjeh na prvom Opatijskom festivalu 1958.]] na kojem je pobijedio otpjevavši pjesmu Mala djevojčica (Vandekar, Ruben) u duetu s tada malom djevojčicom Zdenkom Vučković. Ta pjesma se doista nije skidala s radio programa ondašnjih godina, uz pjesmu Tampico Rajke Vali i poneki duet Robića i Rajke Vali (Baš je divan sunčan dan, Tvoj, Srček dela tika taka) to se vrtljelo po cijeli dan. Robić je nastavio uspješnu domaću karijeru i 1960-ih pjesmama Doviđenja Rijeko. Uspješno je nastupio na Splitskom festivalu1963. s pjesmom Moja kala, a zapažen je bio i njegov duet s Anicom ZubovićCrne marame. Nakon toga osvaja zagrebačku festivalsku publiku [[1964. s pjesmom Golubovi, te ponovno 1965. otpjevavši pjesmu posvećenu Zagrebu Marija Bogliunija Zbog čega te volim, koja je premoćno pobijedila.
Šezdesete su vrhunac karijere Ive Robića, tad po prvi put nastupa i u filmu Ljubav i moda beogradskog redatelja Ljube Radičevića.
Krajem 1960-ih i početkom 1970-ih , dolazi i kod nas do promjene muzičkogog ukusa, od do tada popularnih bel canto šlagera i velikih revijskih orkestara, mlađa publika preferira više beat sastave od tri gitare i bubnjeva.
Robić se više okreće nastupima na regionalnim festivalima Krapini, Slavoniji i Kvarneru. Za njih i piše vlastite pjesme, odlazi na brojne i česte turneje po Njemačkoj, Americi i Australiji i puno gostuje na televiziji.
Robić kantautor
Ivo Robić je započeo sa komponiranjem još 1950-ih u Državnoj muzičkoj školi u Gundulićevoj ulici u Zagrebu. Među njegove najpoznatije kompozicije ubrajaju se Rodni moj kraju (1947.), Srce, laku noć (1954.), Samo jednom se ljubi (1957.) i Mužikaši (1966.). Ivo Robić bio je vrlo svestrani muzičar, svirao je klavir, saksofon, klarinet, flautu i kontrabas.
Robićev privatni život
Robić je izvan pozornice živio mirno i povučeno na relaciji Zagreb - Opatija, koja je od 1960-ih njegov drugi dom, kad je u Ičićima izgradio svoju kuću. Do kraja života živio je u skladnom braku sa svojom ženom Martom, djece nisu imali. Po njegovoj smrti izbio je skandal oko njegove imovine, naime njegova uža rodbina (braća Rajko i Miroslav) nastojala je pobiti njegovu oporuku, koju je napravio tri dana prije smrti na bolesničkoj postelji.[6]
Nagrade i priznanja
Ivo Robić bio je počasni predsjednik HGU-a. Od mnogobrojnih nagrada izdvajaju se nagrada Josipa Štolcera Slavenskog za glazbenu umjetnost (1981.) i Porin za životno djelo (1997).
Diskografija
Ploče izdane u Jugoslaviji
Ovo nije potpuna lista već izbor, sve ploče izdao je Jugoton osim onih na kojima je naveden izdavač.
_von_Ivo_Robic.jpg)
