Ivan Katalinić

Ivan Katalinić
Osobne informacije
Puno ime Ivan Katalinić
Nadimak Kate, Banks, Ivan Grozni
Rođenje 17. svibnja 1951.
Trogir, Hrvatska
Profesionalni klubovi*
Godina Klub Nastupi (golovi)
1969. - 1970.
1970. - 1979.
1980. - 1983.
1983. - 1984.
Slaven Trogir
HNK Hajduk Split
FC Southampton
Hajduk Split
25 (0)
122 (0)
48 (0)
0 (0)
Reprezentacija
1977. - 1978. Jugoslavija 13 (0)
Trenirane momčadi
1983. - 1993.
1993. - 1995.
1996
1996. - 2002.
1996. - 1997.
1997. - 1998.
1998. - 1999.
1999. - 2000.
2000. - 2001.
2001. - 2002.
2002
2003
2003. - 2004.
2004.
2004. - 2005.
2005. - 2006.
2006
2007. - 2008.
2008
2008. - 2009.
2009. - 2010.
2010.-
HNK Hajduk Split (pomoćni trener)
HNK Hajduk Split
NK Osijek
Hrvatska (pomoćni trener)
Hapoel Haifa FC
NK Zadar
HNK Hajduk Split
Al Ittihad
NK Varteks
NK Rijeka
NK Zagreb
Metalurg Zaporožje
NK Rijeka
HNK Hajduk Split
Al Riffa
Dinamo Tirana
Dunaujvaros
GOŠK Gabela
NK Posušje
NK Široki Brijeg
NK Dugopolje
RNK Split
Osvojene medalje
Nogomet
Svjetska prvenstva
Brončana medalja – treće mjesto Francuska 1998.
Napomene

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Ivan Katalinić (Trogir, 17. svibnja 1951.), hrvatski nogometni trener i bivši reprezentativni vratar Jugoslavije koji je nastupao za Hajduk i engleski Southampton. Kao član zlatne generacije splitske momčadi sedamdesetih godina prošlog stoljeća osvojio je četiri naslova prvaka i pet uzastopnih kupova Jugoslavije. Početkom 1980. potpisao je za Southampton gdje se zadržao tri i pol godine. Po povratku iz Engleske je postao član stručnog stožera Hajduka i treći vratarski izbor u sezoni 1983/84..

U trenerskoj karijeri je do sada vodio 17 klubova. Najveće uspjehe je postigao na klupi Hajduka s kojim je od 1993. do 1995. osvojio po dva prvenstva, kupa i superkupa Hrvatske. Sezona 1994/95 ostat će upamćena kao najuspješnija u povijesti kluba jer je Hajduk tada uz osvajanje dvostruke krune stigao do četvrtfinala Lige prvaka.

Za reprezentaciju Jugoslavije je nastupio 13 puta. Debitirao je u Bogoti 30. siječnja 1977. u Jugoslavijinoj pobjedi (1:0) nad Kolumbijom, a reprezentativni put je završio 18. svibnja 1978. na olimpijskom stadionu u Rimu u susretu sa Italijom (0:0). Od 1996. do 2002. bio je član stručnog stožera hrvatske reprezentacije koja je na SP-u u Francuskoj 1998. osvojila brončanu medalju.

Igračka i trenerska karijera

1970-ih

Iako je svoj prvi profesionalni ugovor sa Hajdukom potpisao u ljeto 1970. Katalinić je više od godinu dana čekao na službeni debi. Dogodilo se to 29. rujna 1971. kada je zamijenio ozljeđenog Radomira Vukčevića u drugom poluvremenu uzvratne utakmice 1.kola Kupa prvaka u Splitu protiv Valencije. U žestokoj vratarskoj konkurenciji Katalinić nije bio standardan na vratima Hajduka sve do 1975. Poslije nije ispuštao dres s brojem jedan sve do sezone 1978/79 koju je preskočio zbog obveznog služenja vojnog roka. Po povratku iz vojske je upisao jedan nastup da bi početkom sezone 1979/80 još odradio tri utakmice. Slijedila je potraga za inozemnim angažmanom. Nakon proba u West Bromwich Albionu i Derby Countyu i neuspjelog dobivanja radne dozvole Katalinić je više sreće bio sa Southamptonom.

1980-ih

Potpisom na četverogodišnji ugovor sa Southamptonom u veljači 1980. Katalinić je postao prvi Hrvat koji je zaigrao u tadašnjem First Divisionu odnosno današnjem Premiershipu. Do danas je ostao jedini hrvatski vratar koji je branio u najelitnijem rangu engleskog nogometa. U iduće dvije i pol godine u svim natjecanjima za Southampton je odigrao 54 utakmice. Za sezonu 1982./83. Saints (Svetci - Southamptonov nadimak) su angažirali Petera Shiltona, englesku vratarsku legendu, pa je Katalinić gurnut u drugi plan. U ljeto 1983. odlučio se na raskid ugovora i povratak u Hajduk. Po dolasku u Split je bio registriran kao vratar, ali nijednom nije ulazio u igru. Istovremeno je bio uključen u rad stručnog stožera te je do kraja osamdesetih bio trener Hajdukovih vratara odnosno pomoćni trener.

1990-ih

U ožujku 1993. Katalinić je nakon deset godina rada u stručnom stožeru Hajduka dočekao svoju prigodu i postao glavni trener momčadi. Prvi trofej pod njegovim vodstvom stigao je već u svibnju kada je osvojen domaći kup u dva finalna ogleda sa Dinamom. U idućoj natjecateljskoj godini Hajduk je bio prvak države da bi u sezoni 1994./95. na Poljud stigla jedina hajdukova dvostruka kruna u samostalnoj Hrvatskoj. Sjajna sezona je zaokružena Ligom prvaka gdje je Hajduk zaustavljen tek u četvrtfinalu od kasnijeg pobjednika Ajaxa. U narednoj sezoni splitski sastav se nije uspio ponovo plasirati u Ligu prvaka. Bijeli su u pretkolu zaustavljeni od Panathinaikosa, a dva mjeseca kasnije poslije ispadanja iz domaćeg kupa Katalinić je otišao iz Hajduka. U sezoni 1996./97. je ostvario svoj prvi inozemni trenerski angažman odlaskom u Izrael gdje je vodio Hapoel Haifu. Nakon uspješne sezone 1997./98. sa Zadrom kojeg je uveo u ligu za prvaka 1.HNL Katalinić se vratio u Hajduk, ali su trofeji izostali.

2000-ih

U novom stoljeću je još dva puta pokušao, ali nije izborio plasman u Ligu prvaka. U 2002. je sa Zagrebom pao u okršajima sa mađarskim ZTE-om, a 2004. u kratkoj i neuspješnoj epizodi sa Hajdukom ispao je od irskog Shelbournea. U dva navrata je vodio Rijeku koju je u prvom mandatu spasio od ispadanja iz lige dok mu isto nije pošlo za rukom sa ukrajinskim Metalurgom. Nakon pet uzastopnih sezona (2004-2009) u inozemstvu (Bahrein, Albanija, Mađarska, BiH) od ljeta 2009. na iznenađenje mnogih se prihvatio projekta ambicioznog trećeligaša Dugopolja.

2010-ih

S Dugopoljem je osvojio naslov prvaka čime je po prvi puta u povijesti kluba izboren plasman u drugu ligu. U lipnju 2010. Katalinić se vratio na prvoligašku scenu potpisom za Split.

Trofeji

Igračka karijera

Hajduk Split

Trenerska karijera

Hajduk Split

Dugopolje

Nagrade i priznanja

  • Trofej „Tempa“ za najuspješnijeg vratara u prvenstvu Jugoslavije: 1975/76.
  • Trofej „Bili“ za najboljeg igrača Hajduka: 1976/77.
  • „Daily Star“ Golden Glove (zlatna rukavica) za najboljeg vratara prvenstva Engleske u prosincu 1981.
  • Najuspješniji splitski trener prema izboru Splitskog saveza športova: 1994., 1995.
  • Hrvatski trener godine prema izboru Supersporta (tjednik SN): 1994., 1995.
  • Red hrvatskog pletera 1998.

Strategi Solo vs Squad di Free Fire: Cara Menang Mudah!