Stil mu je teško kvalificirati iako je sam sebe svrstavao u neorealističnu struju; veliki dio njegovog djela odiše laganom fantastikom koja podsjeća na bajke (Naši preci, Cosmicomics), iako mu je stil pisanja ponekad "realističniji" i odiše scenskim opažanjima (Teške ljubavi). Neka od njegovih djela su nazvana "postmodernim", što se odnosi i an književnost i na način čitanja, dok su ga neki nazvali "magijskim realistom", neki basnopiscem, a neki jednostavno "modernim". Dvanaest godina prije smrti je pozvan da se priključi grupi eksperimenatlnih pisaca po imenu Oulipo.
Biografija
Roden je u Santiagu de las Vegas, mjestu u blizini Havane na Kubi, gdje su mu roditelji Mario i Evelina Calvino, radili u laboratoriju kao botaničari. Ubrzo nakon toga se porodica vratila u rodnu Italiju, gdje je Italo Calvino proveo veći dio života. Mladost je proveo u San Remu, ali mu je mirno djetinjstvo prekinuto izbijanjem drugog svjetskog rata. Otprilike u isto vrijeme sem, u skladu s porodičnom tradicijom, upisao na Agronomski fakultet u Torinu. Torino je opisivao kao grad "ozbiljan i tužan". Počeo se za zanimati za politiku, a zbog lijeve orijentacije je nakon nekoliko mjeseci prešao u ilegalu, odbivši se javiti na mobilizaciju. Postao je članom Komunističke partije Italije a nekoliko mjeseci je proveo kao partizan u brigadi „Garibaldi“. Nakon završetka rata je studije nastavio na Filološkom fakultetu u Torinu, gdje je godine 1947. diplomirao na temu djela Josepha Conrada.
Svoja prva djela Calvino je objkavio zahvaljujući prijateljstvu s Cesareom Paveseom, a zapolčeo je pisati za listove kao što su L’Unita, Il Politcehnico i drugi. U to vrijeme je počeo raditi za izdavačku kuću Einaudi, prvo kao akviziter, potom kao reklamni agent, a na kraju i kao urednik zajedno s Paveseom i Elio Vittorinijem. S tom kućom je surađivao kao pisac, stručni suradnik i urednik, sve do 1981.
