Hrvatski oslobodilački pokret (HOP) je bila ustaška organizacija koju je osnovao Ante Pavelić u Buenos Airesu 1956. godine.[1] U izjavi o utemeljenju stoji da je HOP nasljednik Hrvatskog ustaškog pokreta, Hrvatskih oružanih snaga i Hrvatske stranke prava. Ista grupa je danas organizovana i registrovana kao politička partija u Hrvatskoj.
HOP je bio vojna organizacija ustaša poslije Drugog svjetskog rata.[2] Vidnu ulogu u HOP-u, sa ciljem očuvanja ustaštva kakvo je bilo, je imala Pavelićeva kći Višnja. U to vreme su Izraelci zahtijevali od Argentine izručenje Pavelića. Posle atentata, Pavelić je tada, sa porodicom, pobjegao preko Čilea u Španiju, gdje je dobio zaštitu generalisimusa Francisco Franka.[3] Ustaša Srećko Pšeničnik, zet Pavelića, je preselio sjedište HOP-a iz Buenos Airesa u Toronto nakon Pavelićeve smrti, 1960. godine. Pšeničnik je tada postao novi vođa HOP-a i nastavio je sa izdavanjem lista HOP-a, „Nezavisna Država Hrvatska“. Ovaj list je, u skladu sa ustaškom politikom, nastavio sa publikovanjem antijugoslovenskih pamfleta.[4]
Nekoliko članova ove organizacije je učestvovalo u terorističkim napadima na prostoru Jugoslavije za šta su 25. juna 1964. osuđeni na zatvorske kazne zbog počinjenih ubistava i diverzija[5]
Na čelo ogranka u Sjedinjenim američkim državama je bio postavljen Stjepan Hefer, bivši ustaški ministar „seljačkog gospodarstva i prehrane“. Poslije Heferove smrti je ovaj ogranak HOP-a preuzeo Anton Bonačić, ataše za kulturu u ministarstvu spoljnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske. U javnosti je Bonačić pozirao kao pisac i antikomunist, držeći govore i podnoseći rezolucije o produžavanju borbe za Nezavisnu Državu Hrvatsku[6] Na čelu američkog HOP-a je Bonačić ostao do oktobra 1981.[7]
Okeanijski ogranak HOP-a je osnovan 1963. godine sa sjedištem u Australiji. Na čelo ovog ogranka je postavljen Srećko Rover, ustaša koji se je doselio u Australiju 1948. godine.[8]
Ovu terorističku grupu je, nakon Pavelićeve smrti u Australiji 1967., ponovo organizovao novi vođa ustaša, Stjepan Hefer. U toku slijedećih nekoliko godina HOP je izvršio nekoliko atentata i napada na jugoslovenska diplomatska i JAT-ova predstavništva u Australiji. Hefer je bio na čelu HOP-a sve do svoje smrti 1973. godine.[9][10]
HOP-ove terorističke aktivnosti i snimljene zajedničke vojne vježbe sa grupom Građanske vojne snage Australijske armije su navele australijskog senatora sa Tasmanije, O'Byrne, da povede kampanju protiv HOP-a u Australijskom parlamentu koji je tada kontrolisala vladajuća australijska Liberalna partija ranih 1970-ih. Mnogi članovi HOP-a su bili članovi Liberalne stranke Australije, što je, zajedno sa hladnoratovskom atmosferom u svijetu, obezbjeđivalo političku i legalnu zaštitu HOP-ovih aktivnosti u Australiji.[11] Nakon dolaska na vlast Australijske laburističke partije, australijski javni tužilac je odobrio prisluškivanje osumnjičenih terorističkih vođa Srećka Rovera i Fabijana Lovokovića. U to vreme Lovoković je bio vođa HOP-a.[12] Za treninge svojih terorista HOP je u Australiji koristio kamp australijske vojske u Vodongi u državi Viktorija.[13][14]
HOP, zajedno sa Hrvatskim narodnim odporom, se zanosio idejom o uspostavljanju hrvatske neo-fašističke države 1980-ih. Obe terorističke grupe su zagovarale osvetu nad Srbima i bile su infiltrirane u dobrotvorna i kulturna društva hrvatskih imigranata u svijetu[15]
HOP, Odpor, i druge nacističke i terorističke organizacije su infiltrirale Svetsku antikomunističku ligu kako bi zamaskirale svoje terorističke aktivnosti po svijetu.[16]
HOP je bio tužena strana u poznatom slučaju Alperin protiv Vatikanske banke pred sudom Sjevernog distrikta Kalifornije u Sjedinjenim Američkim Državama. Grupa lica koja je preživjela Holokaust je tvrdila da su Vatikanska banka, franjevački red Katoličke crkve u Hrvatskoj i HOP bili uključeni u, i profitirali od kriminalnih aktivnosti ustaša u Drugom svetskom ratu. Isti sud je 2003. odbio tužbu protiv HOP-a tvrdeći da sud nema jurisdikciju nad ovim sudskim slučajem. Deveti okružni apelacioni sud Kalifornije je potvrdio odluku nižeg suda 2006. godine.[17]
U toku raspada SFR Jugoslavije, ranih 1990-ih, HOP se preselio u Zagreb gde se 1991. zvanično registrovao kao politička partija.[18] Vođa ove političke partije, nakon registracije, je bio ustaša Srećko Pšeničnik, zet Ante Pavelića.
Ova partija krajnje desnice i javno proustaška, je marginalna politička partija u Hrvatskoj. Izazvala je pažnju svetskih medija plaćanjem mise zadušnice Anti Paveliću 1997. godine u rimo-katoličkoj crkvi sv. Duje u Splitu.[19]
Početkom 2016. HOP se ponovno našao u fokusu javnosti kad se saznalo da je ministar kulture Zlatko Hasanbegović bio član HOP-a 1996. Hasanbegović bio suradnik glasnika HOP-a "Nezavisna Država Hrvatska", u svojim je člancima veličao ustaški pokret i nazivao njegove pripadnike ‘mučenicima’ i ‘istinskim herojima’.[20]