Harald III Hen (c. 1040 – 17. april 1080) bio je kralj Danske od 1076. do smrti. Harald III se rodio kao nezakoniti kralj kralja Svenda II Estridssona. Na prijestolje je došao nakon očeve smrti, kada ga je za novog kralja izabrala skupština (Landtag) u Zealandu. Tome se usprotivio njegov brat Knut, ali je sukob zaustavila intervencija pape Grgura VII, odnosno pismo kojim je savjetovao mladog kralja da bratu da dio svojih ovlasti. Harald je uglavnom ovisio i dobroj volji feudalnih velikaša, te je nastojao izbjegavati vanjske sukobe i posvetio se unutrašnjim reformama. Osnovao je nove kovnice novca i nastojao standardizirati danske kovanice; također je pokušavao ukinuti prakticiranje sudskih dvoboja odnosno Božji sud kao dokazno sredstvo na suđenjima, te ga zamijeniti svjedočenjem "časnih ljudi". Te su reforme, međutim, zaživjele tek u 13. vijeku.
Harald je bio oženjen za svoju rođaku Margaretu Hasbjörnsdatter. Nije imao djece, pa ga je nakon smrti naslijedio brat Knut, koji je poslije postao poznat kao Knut IV. Četiri njegova polubrata su kasnije postali danski kraljevi.
Saxo Grammaticus ga je u svojim spisima opisao kao slabog vladara, a što sugerira i nadimak "Hen" koji znači "Mekani".
Preci
Izvori
