Provincija Gorica (talijanski: Provincia di Gorizia, slovenski: Goriška pokrajina, furlanski: Provincie di Gurize) je bila jedna od talijanskih provincija u okviru autonomne regije Furlanija-Julijska krajina u Sjevernoj Italiji. Sjedište provicije i najveće naselje bio je istoimeni grad Gorica.
Površina provincije Gorica iznosila je 466 km², a broj stanovnika 142.627 [1] (podatci iz 2009. godine).
Bivša provincija Gorica je zapadni dio povijesne regije Julije koji je pripao Italiji i samo je manji dio nekadašnje Goriška. Sa zapada graniči sa provincijom Udine, sa jugoistoka sa provincijom Trst sa istoka s Občinom Nova Gorica u Sloveniji, a sa juga sa Jadranskim morem.
Provincija Gorica nalazi se na krajnjem Sjeveroistoku Italije uz obale Jadranskog mora. Teren provincije je većinom brdovit a uz obale Jadranskog mora ravničarski.
Provincija Gorica bila je gusto naseljen kraj sa prosječno 293 st/km², a administrativno je bila podjeljena na 25 općina (talijanski: comuni). Najveća općina i administrativni centar provincije bio je grad Gorica (35.980 stanovnika). Drugi po veličini bio je grad Monfalcone (28.043), luka na Jadranskom moru. Oko 11% stanovnika bili su slovenske narodnosti kojih je najviše bilo u 9 od 25 općina provincije. Dio stanovnika govori furlanski, Jezici ovih zajednica su zaštićeni i predaju se osnovnim školama.
Općine i naselja u bivšoj provinciji Gorizia veći od 5.000 stanovnika:[2]