Porodica italijanskog gostujućeg radnika zaposlenog u zapadnonjemačkim rudnicima Walsum, 1962.
Gastarbajter (njemački: gastarbeiter, doslovno "gostujući radnik" ili "radnik gost") je naziv koji se originalno koristio za sezonske radnike koji su se 1960-ih i 1970-ih doseljavali u Zapadnu Njemačku iz drugih zemalja, najčešće s juga Evrope (uključujući bivšu Jugoslaviju) ili Tursku. Doseljavanje je organizirala zapadnonjemačka vlada u okviru posebnog programa (njemački: Gastarbeiterprogram) uslijed akutne nestašice radne snage izazvane kako demografskim gubicima u drugom svjetskom ratu, tako i naglim porastom ekonomske aktivnosti uslijed ekonomskog čuda 1950-ih. Za "gostujuće radnike" se očekivalo da će njihov boravak u Zapadnoj Njemačkoj biti privremen, ali su se mnogi od njih trajno naselili, odnosno sa sobom doveli porodice. Program doseljavanja radnika je obustavljen 1973. godine nakon ekonomske krize izazvane naftnim šokom. Usprkos toga, dolazak gastarbajtera je na duži rok imalo dramatične posljedice na demografsko stanje i kulturu u Njemačku, gdje danas živi 4 miliona Turaka.
Izraz gastarbajter je kasnije preuzet u postsovjetskim republikama, pogotovo u Rusiji, te se koristi za doseljenike i sezonske radnike iz drugih republika bivšeg SSSR-a.
