Rođen u saveznoj državi New York, Kellogg se s obitelji 1865. godine seli u Minnesotu. Nakon završenog pravnog studija, 1877. polaže pravosudni ispit i postaje advokat u Rochesteru, Minnesota. Unatoč studiju, Kellogg je bio samouki advokat koji se proslavio zastupajući Državu u antitrustovskim slučajevima. Njegov najvažniji slučaj bio je Standard Oil Co. of New Jersey v. United States, 221 U.S. 1 (1911.). U periodu od 1912. do 1913., bio je predsjednik odvjetničke komore.
Dana 5. ožujka1925., predsjednik Calvin Coolidge imenovao ga je Državnim tajnikom. Iako je u tom svojstvu slijedio izolacionističku politiku po pitanju europskih pitanja, pomogao je u organiziranju konferencije o ograničavanju pomorskog naoružanja u Ženevi, 1927. godine. Također, pomogao je u poboljšanju odnosa Sjedinjenih Država i Meksika te je zaslužan za razrješenjedugogodišnje teritorijalne razmirice između Čilea i Perua. Ipak, njegov svakako najvažniji doprinos međunarodnoj politici je Briand-Kelloggov pakt iz 1928. godine. Naime, francuski ministar vanjskih poslova, Aristide Briand, formirao je tokom 1928. godine ideju o bilateralnom paktu sa Sjedinjenim Državama kojim bi rat bio proglašen nezakonitim sredstvom u međunarodnim odnosima. Nakon primitka prijedloga, Kellogg je mjesecima odgađao davanje odgovora. Ipak, potaknut glasnim pokretom za "delegalizaciju rata", Kellogg je uspio ispregovarati da se pakt s dvije proširi na čak 62 zemlje, sve velike sile. Kada je potpisan, pakt je slavljen diljem svijeta, a Kellogg je sljedeće godine nagrađen Nobelom za mir, no on je ipak bio tek privremeno rješenje čiji su se nedostaci, nažalost, pokazali vrlo brzo.