Prije ovog finala, Francuska je dva puta igrala finale Svjetskog prvenstva — prvi puta 1998. godine, kada su postali prvaci, a drugi puta 2006. godine, kada ih je nakon jedanaesteraca svladalaItalija. Hrvatskoj je, s druge strane, ovo bilo prvo finale, a izborili su ga 20 godina nakon osvajanja brončane medalje na Svjetskom prvenstvu 1998. godine. Na putu do finala, Francuska je izbacila dva ranija svjetska prvaka — Argentinu u osmini finala te Urugvaj u četvrtfinalu — dok je Hrvatska u polufinalu izbacila Englesku, svjetske prvake iz 1966. godine.
Finale je po nekoliko parametara ušlo u historiju. Francuska je u prvom poluvremenu došla do vodstva 2:1 nakon autogola Marija Mandžukića, koji je postao prvi igrač u historiji koji je postigao autogol u finalu Svjetskog prvenstva, te jedanaesterca dosuđenog nakon pregledala VAR-a (videotehnologije), što je bio prvi takav slučaj u historiji natjecanja. Uz to, bio je ovo prvi put nakon finala 1966. godine da je u finalnoj utakmici postignuto šest golova, s tim da je taj rezultat ostvaren nakon produžetaka; ukoliko se gleda samo regularno vrijeme, raniji slučaj s najviše postignutih golova, čak sedam, bio je u finalu prvenstva 1958. godine. Francuska je također postala druga zemlja u historiji turnira s 32 reprezentacija koja je sve svoje utakmice u eliminacijskoj fazi ostvarila u regularom vremenu, bez produžetaka i jedanaesteraca. Kao svjetski prvak, Francuska se kvalificirala na FIFA Kup konfederacija 2021. godine.
Pozadina
Nakon što su Urugvaj i Brazil eliminirani u četvrtfinalu, osiguran je četvrti uzastopni naslov za jednu europsku reprezentaciju, s obzirom da su sva četiri polufinalista dolazila iz UEFA-e.[1] Finalna utakmica bila je također deveto europsko finale, nakon najrecentnijih primjera 2006. i 2010. godine.[2][3]
Ova utakmica bila je treće finale za Francusku, koja je 1998. godine postala svjetski prvak pobijedivši Brazil 3:0, a 2006. izgubila od Italije pri izvođenju jedanaesteraca, nakon što je utakmica završila rezultatom 1:1.[4][5] Samo su reprezentacije Njemačke (osam) i Italije (šest) igrale u više finala.[6]Didier Deschamps, reprezentativni kapetan iz 1998. godine, postao je četvrta osoba u historiji turnira koja je došla do finala i kao igrač i kao izbornik, nakon Franza Beckenbauera, Rudija Völlera i Márija Zagalla.[7]
Za Hrvatsku je ova utakmica bila prvo finale iz pet nastupa. Postali su tako deseta europska, odnosno trinaesta reprezentacija ukupno koja je igrala finale te prvi debitant u finalu od Španjolske2010. godine.[8][9] S populacijom od nešto više od 4,000,000 ljudi, Hrvatska je druga najmanja zemlja koje je igrala finale Svjetskog prvenstva, iza Urugvaja, koji je bio prvak 1930. i 1950. godine.[10] Dotadašnji najbolji rezultat hrvatske reprezentacija bila je brončana medalja s debitantskog nastupa u Francuskoj1998. godine.[11]
Ovo je bio šesti susret između reprezentacija Francuske i Hrvatske; s tri pobjede i dva remija, Francuska je dotad bila bez poraza protiv Hrvatske.[12] Njihov prvi susret bio je u polufinalu Svjetskog prvenstva 1998., kada su domaćini slavili 2:1 zahvaljujući golovima Liliana Thurama.[13] Jedini drugi natjecateljski susret dotad bio je onaj iz grupne faze Eura 2004. godine, koji je završio 2:2.
Iako je Hrvatska imala posjed lopte i bolju igru na startu utakmice,[16][17]Francuska je povela. Nakon što je Pitana dosudio prekršaj na Griezmannu, Francuz je izveo slobodni udarac; njegov centaršut je u kaznenom prostoru dočekao Mario Mandžukić, koji je dovoljno dirao loptu da uhvati Subašića na krivoj nozi i tako, autogolom, donese Francuskoj vodstvo;[18] bio je to prvi autogol u finalima Svjetskih prvenstava te rekordni, dvanaesti na cijelom turniru.[19] Samo deset minuta kasnije, također nakon prekida, Ivan Perišić je volejom probio francusku obranu i Llorisa te izjednačio rezultat na 1:1.[18] U 34. minuti, nakon kornera, Francuski igrači tražili su jedanaesterac na osnovu činjenice da je Perišić igrao rukom u kaznenom prostoru. Nakon konzultacije s video sucima, Pitana je pogledao VAR snimku i dosudio jedanaesterac za Francusku; bio je to prvi put u historiji da je VAR upotrebljen u finalu Svjetskog prvenstva. U 38. minuti, Griezmann je sigurno izveo jedanaesterac i tako donio Francuskoj vodstvo.[20] Rezultat na poluvremenu bio je 2:1 za Francusku.
Početkom drugog poluvremena, hrvatski kontranapad je prekinut nakon upada nekoliko osoba na teren; ruski protestni bend, Pussy Riot, kasnije je preuzeo odgovornost za incident.[21] Iako je Hrvatska pokušavala izjednačiti i imala nekoliko dobrih šansi, u 59. minuti Francuska je povela 3:1 nakon udarca Paula Pogbe. Šest minuta kasnije, Kylian Mbappé je povećao vodstvo na 4:1 nakon izvrsnog šuta izvan kaznenog prostora; Mbappé je tako postao drugi tinejdžer, nakon Peléa1958. godine, koji je postigao gol u finalu Svjetskog prvenstva.[17] Hrvatska je svoj drugi gol postigla u 69. minuti, nakon što je Mandžukić gurnuo loptu u praznu mrežu poslije Llorisovog neuspješnog pokušaja driblinga.
Francuzi su do kraja mirno priveli utakmicu kraju, unatoč hrvatskim pokušajima da se vrate u utakmicu; Francuska je do kraja imala još dvije izgledne prilike, ali je konačni rezultat ostao 4:2.[16][20] Francuska je tako po drugi put postala svjetski prvak, a Hrvatska je ostvarila svoj najbolji rezultat u historiji turnira.
Maksimalno 3 zamjene, uz jednu dodatnu u slučaju produžetaka
Posljedice
Slavlje navijača u Parizu (lijevo) i pred Slavokukom pobjede (desno) nakon utakmice.
Pobjedom nad Hrvatskom, Francuska je postala šesta zemlja koja je osvojila Svjetsko prvenstvo više od jednog puta te se kvalificirala za FIFA Kup konfederacija 2021. godine.[26]Didier Deschamps je postao treća osoba koja je osvojila prvenstvo i kao igrač i kao izbornik, nakon Franza Beckenbauera i Márija Zagalla.[27] Finale 2018. godine imalo je najviše golova od 1966., odnosno najviše golova u regularnom vremenu od 1958. godine.[28][29] Trofej i medalje za svjetske prvake i doprvake dodijelili su Putin, Macron i Grabar-Kitarović usred velikog pljuska.[30]
Hrvatski kapetan Luka Modrić nagrađen je Zlatnom loptom za najboljeg igrača turnira, te je uvršten u idealnu momčad.[31]Antoine Griezmann, najbolji igrač finalne utakmice,[32] dobio je Brončanu loptu i Srebrnu kopačku, zahvaljujući četiri gola i dvije asistencije. Kylian Mbappé je dobio nagradu za najboljeg mladog igrača turnira.[33]
Velike skupine ljudi, oko 90,000 pred Eiffelovim tornjem i oko 1,000,000 na Elizejskim poljanama, proslavile su pobjedu Francuske u Parizu.[34][35] Proslave su obilježene kontroverzom zbog divljanja huligana, zbog čega je morala intervenirati i policija, i zbog najmanje dva smrtna slučaja izvan Pariza.[36][37] Doček reprezentacije organiziran je u vidu parade u otvorenom autobusu niz Elizejske poljane, gdje je reprezenaciju dočekalo stotine tisuća Francuza.[38] Hrvatsku reprezentaciju je 16. srpnja u Zagrebu dočekalo više od 550,000 ljudi, što je bilo najveće okupljanje u historiji Hrvatske; igrači su od aerodroma do Trga bana Jelačića vozili šest sati.[39] Hrvatski doček obilježen je kontroverzom zbog vanprotokolarnog ubacivanja profašističkog pjevača Marka Perkovića u autobus s igračima i njegovog naknadnog, isforsiranog nastupa na trgu suprotno protokolu organizatora; brojni novinari[40] i javne ličnosti[41][42][43][44] kritički su se osvrnuli na taj trenutak, kazavši kako je uništio cijelu proslavu, a podjednake komentare imali su i neki strani mediji te organizacije.[45][46][47][48][49]
Napomene: (1) Nije bilo kvalifikacija sa FIFA Svjetsko prvenstvo 1930. godine; (2) Godine 1950. nije bilo finala; članak je o odlučujućem meču finalne grupne faze
Strategi Solo vs Squad di Free Fire: Cara Menang Mudah!
.svg){kind=small}
.jpg)
.jpg)
