Drugi efeški sabor je bio crkveni sinod održan godine 449 u gradu Efezu. Sazvao ga je istočnorimski car Teodozije II, nastojeći od njega učiniti ekumenski sabor na kome bi se riješile određene teološke (kristološke) nedoumice, ali i prekinula eskalacija borbe za vlast među suparničkim prvacima crkve na Istoku. Kao povod je poslužila ekskomunikacija konstantinopolskog arhimandrita Eutiha, iza koga je stajao Teodozijev uticajni eunuh Hrizafije, a koja je donešena na sinodu koji je u novembru 448. u Konstantinopolu sazvao arhiepiskop Flavijan. Teodozije je za predsjedatelja sinoda postavio Dioskora, uticajnog patrijarha Aleksandrije. Dioskor i njegove pristaše, uključujući jeruzalemskog arhiepiskopa Juvenala su, prema određenim navodima uz korištenje nasilja i premlaćivanje samog Flavijana, donijeli odluke kojima se Flavijan, antiohijski patrijarh Domno II i cijeli niz drugih episkopa svrgavaju i ekskomuniciraju. Papa Lav I, čiji je predstavnik Hilarije sudjelovao na saboru, odbio je priznati njegove odluke, nazvavši ga latrocinimumom ili "razbojničkim saborom". Godinu dana kasnije, car Teodozije II je umro i na prijestolje došao prema tada već pokojnom Flavijanu i njegovoj doktrini skloniji Markijan. To je stvorilo priliku da se 451. održi znameniti Halkedonski sabor na kome će sve odluke Drugog efeškog sabora biti poništene, a Dioskor biti svrgnut. To, međutim, nije otklonilo duboku šizmu među istočnim kršćanima; pristaše Dioskora su se izdvojile u crkve koje se danas nazivaju drevnoistočnim i koje Drugi efeški sabor priznaju kao ekumenski sabor, što nije slučaj sa Rimokatoličkom i pravoslavnom crkvom.
Vanjske veze
37°56′42″N 27°20′21″E / 37.94500°N 27.33917°E / 37.94500; 27.33917
