Divlji kestenAesculus hippocastanum potječe iz Perzije, a plodovi su nejestivi, no zbog svoje ljepote je omiljeno stablo u parkovima, koje dostiže i starost od 200 godina, a cvjetovi, kora i plodovi se koriste u narodnoj medicini.
Opis
Naraste do 36 metara s velikim prstenastim listovima koji se sastoje od većinom 7 listića klinastog oblika zajedno sastavljenih. Veliki grozdasti cvatovi stoje u uspravnom položaju i čunjastog su oblika. Cvjetovi su sasvim bijeli ili crveni sa žutim ili crvenim mrljama. Tobolac ploda je bodljikav zeleni omotač u kojem se nalaze 1 do 2 ploda sjajne tamnosmeđe boje s bijelom točkom. Sjeme je vrlo lijepe kestenjaste boje, sjajno kao da je lakirano, a ukus mu je gorak i neprijatan. Sjeme se može koristiti za ishranu životinja.
Cvjeta u svibnju, a plodovi sazrijevaju u rujnu i listopadu. Kora drva prilikom sušenja ima miris sličan amonijaku i gorka je okusa, a svi dijelovi divljeg kestena su neotrovni.
Sastav
Od kestena se upotrebljavaju: kora, listovi, cvjetovi i sjeme. Listovi sadrže glikozide, tanin i smolu. Sjeme je bogato škrobom (40-60%), saponinom (5-8%), uljem (5-8%), bjelančevinama, glikozidima, taninima, vitaminima (B, C, K i P) i gorkim tvarima.
Medicina
Zbog velikog udjela escina, saponina koji povoljno djeluje na stijenke kapilara i vena, dijuretičkog i protuupalnog djelovanja, osim u narodnoj medicini ekstrakt divljeg kestena koristi se sve više i u raznim kremama za liječenje vena i ravnanje bora.
Spojevi masti, saponina, i škroba čine divlji kesten prikladnim za liječenje crijevnih oboljenja, proljeva, katara dišnih organa. Cvijet se upotrebljava kao narodni lijek za jačanje, protiv proliva i protiv pega na licu.
Njemačka komisija E je odobrila upotrebu divljeg kestena kod venske insuficijencije nogu (otečene, bolne noge).