Butmirska kultura

Mlađi neolit na Balkanu

Butmirska kultura je grupa neolitskog doba, koja se rasprostirala u centralnoj Bosni i Hercegovini, gornjem porječju rijeke Bosne, od Zavidovića do Sarajeva. Na istom području u ranijem periodu, živjela je neolitska zajednica kojoj pripada Kakanjska kultura. U fazi degeneracije ove kulture, dolaze iz tri pravca nove mase migranata.

Prva struja stigla je sa sjevernog Jadrana, iz zaleđa Zadra i Šibenika, donoseći u novu sredinu mnogo toga šro su njihovi preci stekli, u prvom redu spiralnu dekoraciju.

Dolinom rijeke Bosne, iz Podunavlja stigla je druga struja migranata. Ona je donijela neke karakteristične oblike posuda i manir ukrašavanja pravolinijskim geometrijskim ornamentom.

Na područje Balkana iz Male Azije stigao je jedan ogranak velike grupe neolitskih zemljoradnika, i tu postao nosilac Vinčanske kulture.^[1] Pridošlice sa područja Vinčanske kulture donijeli su u Butmir crno poliranu keramiku i dali podstrek za razvoj plastičnih figura u kojima dominira ljudski, tačnije ženski lik.

Ovaj susret rasa i kultura nije rezultirao sukobima nego sintezom i napretkom. nastala je kultura koju karakteriše veliki domet u umjetničkom smislu, kao posljedica estetskog osjećaja.

Ime je dobila po rezultatima sa prvog i dosada najvećeg (5306 m2) arheološkog lokaliteta Butmira kod Ilidže iz doba neolita na teritoriji Bosne i Hercegovine. Istraživanja su obavljena 1893 – 1896. Ovim nalazima se pridružuju i rezultati sa lokaliteta:

• Obre II kod Kaknja u dolini Trstionice,
• Brdo u Kiseljaku,
• Nebo i Mujevina u dolini Bile kod Travnika,
• Crkvine u Turbetu,
• Okolište kod Visokog i
• Kraljevina kod Novog Šehera.

Mlađi neolit je podijeljen u tri perioda. Prema radikarbonskim analizama, život u ovim naseljima trajao je od 5100. do 4500. godine prije naše ere:

• Butmir I, 5100 - 4900. godine,
• Butmir II, 4850 - 4750. godine (naselje u Butmiru, rezultati do 1979. godine),
• Butmir III, do 4500. godine (Gimbutas, 1974, 16) (rezultati iz 2002. godine).

Butmirska vaza

Naselja

Butmir

Konstatirano je postojanje nadzemnih nastambi i zemunica ili poluzemunica. U Butmiru je otkriveno oko 90 zemunica koje su grupirane u 5 skupina. Zemuničke jame bile su raspoređene u nekoliko skupina i kružno poredane oko slobodnih površina kao centralnih mjesta tih skupina. Skoro sve zumunice su jednodjedelne, poneke i sa kućnim ognjištem za zimski period. Ognjišta su pretežno vanjska i zajednička.^[2]

Nađeni su ostaci pšenice, ječma i sočiva, ali su nađeni i ostaci raznih divljih sorti kao što su divlja jabuka i lješnjak.

Životinjske kosti su nađene u malom broju i to od goveda, svinja i koza. Prema nalazu kosti, najviše se lovila krupna divljač (jelen, srna, divlja svinja).

Izrada kremenog i kamenog alata se vršila na posebnom radioničkom mjestu u naselju, i to između kuća na slobodnom. Najviše su zastupljeni raznovrsni tipovi strelica, kamenih sjekira, sjekira-čekića sa rupom za nasađivanje, dugih retuširanih noževa, kao i kremeni noževi sa usjecima za vezivanje pri donjem kraju oruđa. Od koštanog materijala su zastupljeni svi mogući oblici raznih alatki izrađenih od kosti.

Nakit nije nađen u Butmiru, za razliku od naselja u Nebu i Obrama II gdje su nađeni skupocjeni uvezeni materijali (ritoni i nakit od školjke – spondilus, sve sa Jadrana).

Okolište

Početkom 21. og stoljeća obavljena su nova istraživanja lokaliteta Okolišta uz pomoć geomagnetske prospekcije i došlo se do novih saznanja.

U visočkom su bazenu početkom 5. milenijuma pr. n. e. postojala fortificirana, organizovana sela u kojima je živjelo do hiljadu stanovnika. Nađeni su tragovi utvrđenja i kuća planski građenih u redovima. Naselje u Okolištu, kao i neka druga, uništeno je u požaru. U vremenu oko 4800. godine pr. n. e na čitavom području visočkog bazena moglo je biti oko 3500 stanovnika, što u prosjeku čini gustinu naseljenosti od 31 stanovnika po km2.^[3]

Rekonstrukcija obradivih površina daje sliku organizovanog sistema oranica koje se pružaju duž doline rijeke Bosne.

Planinska područja i zemljište nepogodno za poljoprivredu korišteni su kao pašnjaci, ali njih na ovom prostoru nije bilo u dovoljnoj u mjeri za stacionarno stočarstvo. Zbog toga se pretpostavlja postojanje mobilne stočarske privrede.

Proračun kasnoneolitske gustine naseljenosti pokazuje da je na cjelokupnom butmirskom području živjelo oko 32000 stanovnika.^[4]

Nebo

Neolitsko naselje Nebo se nalazi u blizini sela Brajkovići u dolini rijeke Bile, pritoke rijeke Lašve. Dimenzije iznose otprilike: 70 x 47m. Istraživano je u dva navrata, 1949. god. i 1951. god. Tokom iskopavanja otkriveno je ukupno osam stambenih objekata od kojih je sedam zemuniĉkog tipa i jedan nadzemni objekat koji pripada kasnijoj fazi naselja.

Zemunice se mogu podjeliti na sličan način kao i objekti iz Lisičića. Većinu ĉčne zemunice sa manjom izbočinom. U samo dva objekta pronađeni su ostaci koji se mogu identifikovati kao vatrište dok u ostalim nedostaju tragovi unutrašnjeg vatrišta. Zidovi su pravljeni od debljeg sloja pletera i lijepa. Unutar zemunica pronađene su jame od kojih je u jednoj pronađen čitav žrvanj. Pored objekata su pronađena vanjska ognjišta i jame. Jame koje sadržavaju ostatke pepela i pruća su korištene kao podzemne peći dok su neke korištene kao sekundarno odlagalište kućnog lijepa.

Tehnika izgradnje naseobinskih objekata na lokalitetu Nebo gotovo je istovjetna tehnici koja je primjenjena na lokalitetu Lisičići. To ukazuje da je naselje Nebo u prvoj građevinskoj fazi korišteno sezonski. Za razliku od Lisičića, otrkiveni lokaliteti u Nebu su većinom bez ognjišta. U Nebu kao i u Lisičićima lov je bio jedan od glavnih naĉina obezbjeđivanja hrane ali za razliku od Lisičića u Nebu su pronađeni ostaci domestikata, prvenstveno govečeta, dok za svinju nije sasvim jasno da li je bila domesticirana. U Nebu nisu pronađeni ostaci žitarica, što dalje govori o sezonskoj prirodi naselja. Naselje u Nebu je osnovala i koristila lovačko-stočarska zajednica koja je lovačko-skupljačku aktivnost kombinovala sa stočarstvom kao načinom privređivanja.

Postojanje dvije strategije osiguravanje hrane uticalo je na društvene odnose unutar zajednice u Nebu. Pojedine grupe su se specijalizovale za lov dok su druge aktivnije učestvovale u stočarstvu. Zavisno od dominantnosti jedne ili druge grupe formirali su se i društveni odnosi unutar naselja.

Karakteristike naselja Neba ukazuju da su kao i u Lisiĉićima na prostoru Bosne i Hercegovine egzistirale visoko mobilne zajednice čiji se način života razlikovao od ustaljenog modela neolitskih zajednica. Proizvodnja keramike i stila ukrašavanja ne može biti jedini kriteriji pri analizi društvenih zajednica u neolitu.^[3]

Keramika

Keramika butmirske kulturne skupine je najraznovrsnija i najdekorativnija keramička roba u čitavoj prelaznoj zoni. Zahvaljujući keramici, koja se odlikovala specifičnim osobinama, i uz to često velikim umjetničkim vrijednostima, sam lokalitet Butmir je dugo vremena zauzimao posebno mjesto u južnoj Evropi.

Posude

U fazi Butmir II se znatno povećao repertoar oblika. Uz konične zdjele, kao standardan oblik ove faze, nastaje tip koničnih posuda sa blago uvijenim gornjim dijelom. Zatim su zastupljene ovalne, poluloptaste i bikonične forme posuda sa manje izvijenim i kraćim cilindričnim vratom, vaze na nozi i plitke grube zdjele sa valovito oblikovanim obodom. Bikonične zdjele su ukrašene kanelurama ili sa nizom plastičnih dugmadi. Posebnu grupu čine kruškolike vaze sa malim otvorom.^[5]

Drške su brojnije nego u fazi I, a pored trakastih i tunelastih ističu se drške u vidu stiliziranih životinjskih glava. U Butmiru se u ovoj fazi fina keramika javlja u tri osnovne vrste: crnoglačana, spiralno-trakasta i keramika hvarsko-lisičićkog tipa.

Velika većina keramičkih proizvoda pripadala je jednostavnim oblicima grubih površina, namijenjenih za čuvanje zaliha hrane, za držanje vode i za kuhanje. Tek manji dio arheolozi nazivaju fina keramika zbog činjenice da predstavljaju umjetničko djelo. U pogledu obrade i ukrašavanja površine finih keramičkih posuda, moguće ih je podijeliti u tri grupe.^[6]

Keramika sa tamnosivom ili crnom sjajnom površinom

Ovaj stil su donijeli vinčarski doseljenici kao rezultat neprekinutih veza sa brojnim istočnim susjedom koji traju sve vrijeme Butmirske kulture. Praizvor ovog stila je na Kavkazu odakle se preko Male Azije prenio i na Balkan, razvijajući na tom putu mnoge varijante.

Stil sa geometrijskim motivima

Posude sa različito kombinovanim geometrijskim motivima. Jedan od osnovnih elemenata ovog stila je traka (ravna, izlomljena i ponekad povijena), koja se povezuje sa podunavsko i srednjoevropskim elementom, značajnim u genezi stanovnika Butmirske kulture. Bio je to samo osnovni impuls koji se u umjetnosti u Butmirske kulture razvio u jedan poseban stil, znatno raznovrsniji i po tehnici i po motivima nego što je to slučaj u matičnoj (srednjoevropskoj) oblasti tzv. trakaste keramike. Tu se prepoznaju i neki stariji domaći motivi, ukrasi preuzeti sa Mediterana i oni specifični butmirski. Složeni su u horizontalne i vertikalne redove, nerijetko kombinovani na istoj posudi. Površine tih geometrijskih likova šrafirane su paralelnim linijama ili samo popunjene ubodima. Linije i ubodi su popunjavani masom bijele boje a površine između linija su bojene crvenom bojom. tako se dobivao vizelni efekat da su linije i ubodi samo pozadina iz koje iskaču ravne površine koje i same imaju karakter geometrijskih likova.

Dekorativni stil

Ovaj stil, čiju osnovu čini spirala, predstavlja najveći domet zanatske vještine. Taj su stil u Butmirsku kulturu unijeli doseljenici sa Jadrana. Tamo su već korišteni S i C motivi, a u zametku je bila i upotreba reljefne spirale. U umjetnosti Butmiraca plastična spiralna dekoracija dostiže svoj vrhunac u cijelom neolitskom svijetu Evrope. Tek će u bronzanom dobu umjetnici sa Egeja nadmašiti Butmirce u razvoju spiralnog ornamenta.

Figuralne predstave

Keramički predmeti plastične umjetnosti predstavlja najviši likovni domet Butmirske kulture. Pronađeno je ukupno 115 primjeraka figuralnih predstava, od toga 100 u samom Butmiru, prosječne visne 8 – 12 cm. Sve su modelirane slobodnom rukom, od gline sa istim primjesama kao i posude, u bojama od sivožute do crne, u crnoglačanoj tehnici. Urezima su naglašeni pojedini detalji tijela ili odjeće.

Najviše su zastupljeni prikazi ljudskih figura. Najbrojniji su ženski likovi kod kojih su naglašene osobine tijela, što se povezuje sa matrijarhalnim odnosima koji su vladali u neolitskom periodu, ali i sa kultnim radnjama i magijskim obredima. Jedan broj sačuvanih glava ljudskih figurina ima određene osobine realistične umjetnosti, koje omogućavaju naziranje tri osnovna rasna tipa: armenoide, negroide i europeide (alpski tip). Rasne odlike istaknute na butmirskim statuama upućuju na rasne mješavine stanovnika Butmira. Donji dio tijela završava kao valjkasta cjelina sa malim proširenjem na dnu (suknja?), a rijetko su prikazane i noge.

Pored realističnih prikaza, nađeni su i šematični prikazi ljudskog lika i to u dvije varijante: varijanta 1, “likovi sa maskama”, i varijanta 2, “adoranti”.

Životinjske figure su zastupljene u malom broju, a prikazuju najčešće rogate domaće životinje, odnosno goveda, ali bez smisla za realizam.^[7]

Nepostojanje kulta mrtvih

Kod svih neolitskih grupa u Bosni i Hercegovini ne postoji kult mrvih, jer nema ostataka. Predpostavlja se da su mrtve pripadnike rodovske zajednice, ili spaljivali, ili izlagali divljim životinjama.

Postoje samo tragovi ukopa male djece. Radi se o žrtvovanju djece u fazi formiranja naselja, kako bi se osigurao njegov razvoj i zaštita stanovništva.

Lista neolitskih kultura u Evropi

Sesklo	Egej	6500 pne	5000 pne	Prva neolitska kultura u Evropi
Dimini	Egej	5000	4400
Starčevo[8]	Centralni Balkan, Podunavlje	6200	4500	Kereš (Mađarska), Kriš (Rumunija)
Vinča	Centralni Balkan, Podunavlje	5700	4500
Impresso	Jadran (Mediteran)	6400	5500	eng: Cardium pottery culture
Danilo	Jadran	5400	3900
Kakanj	Jadran	6230	4900
Butmir	Jadran	5100	4500
Hvarsko - lisičićka[9]	Jadran	4200	2500
Karanovo	Istočni Balkan	6200	3500
Boian	Istočni Balkan	4300	3500
Trakasta keramika	Srednji Dunav	5500	4500	eng: Linear Pottery culture
Lenđel	Srednji Dunav	5000	3400
Tisa	Srednji Dunav	5000	3400
Dnjestar-Bug	Moldavija, Ukrajina	6200	4700
Cucuteni	Moldavija, Ukrajina	5500	2700	(rus: Tripolje)

Literatura

• H. Rudolf, Landscapes and Human Development: The Contribution of European Archaeology. 2010. 182-190.
• W. Radymský / M. Hoernes, Die neolithische Station von Butmir bei Sarajevo in Bosnien. Ausgrabungen im Jahre 1893 (Wien 1895).
• F. Fiala / M. Hoernes, Die neolithische Station von Butmir bei Sarajevo in Bosnien. Ausgrabungen in den Jahren 1894–1896. II. Teil (Schlussband) (Wien 1898).
• A. Benac, Obre II – Neolitsko naselje butmirske grupe na Gornjem polju. Glasnik 26, 1971, 5–300.
• M. Gimbutas, Chronology of Obre I an Obre II. Wiss. Mitt. Bosnisch-Herzegowin. Landesmus. 4, 1974, 15–35.
• S. Peric, Butmirska kultura. Geneza i razvoj. Butmir culture. Origin and development. Posebna Izdanja Arheoloski Institut (Beograd 1995).
• Z. Kujundžić-Vejzagić / J. Müller / K. Rassmann / T. Schüler, Okolište – Grabung und Geomagnetik eines zentralbosnischen Tells aus der ersten Hälfte des 5. vorchristlichen Jahrtausends. In: B. Hänsel (Hrsg.), Parerga Praehistorica: Jubiläumsschrift zur Prähistorischen Archäologie. 15 Jahre UPA. Universitätsforsch. Prähist. Arch. 100 (Bonn 2004) 69–81.

Reference

1. Praistorija jugoslovenskih zemalja II, Sarajevo 1979, st.79-212.
2. „Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE”. Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2016. ^{[mrtav link]}
3. Naselja i naseobinske strukture neolita na području Bosne i Hercegovine
4. „Demografski varijabiliteti u kasnom neolitu na području Bosne i pitanje gustine naseljenosti u neolitu jugoistočne Evrope -Johannes Müller Kiel”. ANUBiH, Sarajevo 2007. Pristupljeno 9. 2. 2016. ^{[mrtav link]}
5. „Butmirska kultura”. Filozofski fakultet Osijek. Pristupljeno 9. 2. 2019. 
6. „Borivoj Čović: OD BUTMIRA DO ILIRA”. Kulturno naslijeđe, Sarajevo, 1976. Arhivirano iz originala na datum 2019-10-01. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
7. „Butmir”. kons.gov.ba. Arhivirano iz originala na datum 2020-11-30. Pristupljeno 13. 10. 2016. 
8. „J. Balen, Rajna Šošić Klindžić, Tomislav Hršak - Starčevačka kultura”. Arheološki muzej u Zagrebu, 2014. Pristupljeno 9. 2. 2019. 
9. „Alojz Benac, Sarajevo 1964 –STUDIJE O KAMENOM I BAKARNOM DOBU SJEVEROZAPADNOG BALKANA”. Pristupljeno 9. 2. 2016. 

Vanjske veze

• Glasnik zemaljskog muzeja Arhivirano 2012-09-16 na Wayback Machine-u sveska 50/51 - 2008/2009.
• Most broj 131
• Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo^{[mrtav link]} Zaštitna arheološka istraživanja na lokalitetu Butmir
• Grad Sarajevo Arhivirano 2012-01-21 na Wayback Machine-u
• Izvještaj o prekopavanju na Debelom brdu kod Sarajeva^{[mrtav link]}
• Butmirska kultura
• Arheološko otkriće kod Sarajeva Arhivirano 2019-10-18 na Wayback Machine-u