Benedikt VIII.., rođen kao Teofilatto II. od Tuscola bio je 143. po redu papa, čiji je pontifikat trajao od 18. maja 1012. do 9. aprila 1024. godine.
Rodio se kao pripadnik aristokratskog klana Tusculani, koji je dominirao papinstvom u vrijeme tzv. saeculum obscuruma nekoliko decenija ranije. Otac mu je bio grof Gregorio od Tuscola, a brat mu je bio budući papa Ivan XIX. Poticao je od grofa Teofilakta, a stariji rođak mu je bio i prethodni papa Benedikt VI.
Na vlast je došao u proljeće 1012. poslije smrti pape Sergija IV i kratke borbe za vlast sa antipapom Grgurom VI. Grgur je protjeran te je iste godine otišao u Njemačku na dvor kod njemačkog kralja Heinricha II kako bi ishodio vojnu intervenciju u svoju korist. Benedikt ga je, međutim, preduhitrio otpočevši tajne pregovore s Heinrichom; kada je za njih Grgur doznao, odustao je od papinstva. Heinrichu se odužio tako što ga je formalno okrunio za svetog rimskog cara 14. februara 1014.
Tako stečeni politički kapital je iskoristio kako bi diplomatskim putem poboljšao sigurnost Papinske Države. Pri tome su najozbiljniji problem predstavljali Saraceni, koji su ponovno intenzivirali pomorske napade na gradove u Južnoj Italiji. Benedikt je u tu svrhu organizirao savez Pise i Genove koje su 1015-16. poduzele uspješan pohod kojim je odbijena muslimanska invazija Sardinije. S juga je počelo prijetiti Bizantsko Carstvo, zbog čega je papa pružao podršku Normanima koji su se tada počeli doseljavati na jug Italije. Na unutrašnjem planu se obračunao sa klanom Crescenzi, a potom oko 1020. posjetio cara od koga je uspješno ishodio pohod protiv Bizantinaca, koji međutim, nije dao željene vojničke rezultate. Nakon smrti ga je naslijedio brat Ivan XIX.
|
---|
1-4. vijek | | |
---|
5–8. vijek | |
---|
9–12. vijek | |
---|
13–16. vijek | |
---|
17. vijek - danas | |
---|
|
.