Balduin II od Monsa (francuski: Baudouin II de Hainaut; nizozemski: Boudewijn II van Henegouwen; 1056–1098?) bio je grof Hainauta od 1071. do smrti.
Rodio se kao mlađi sin grofa Balduina VI od Flandrije i grofice Richilde od Monsa i Hainauta. Nakon očeve smrti se njegova majka oko nasljedstva sukobila sa stricem Robertom Frizijcem, što je 1071. dovelo do bitke kod Cassela u kojoj je poginuo njegov brat, grof Arnulf III. Stric Robert je nakon toga preuzeo Grofoviju Flandriju, dok se Richilde povukla u Hainaut, kojim je Balduin nastavio vladati kao samostalni grof.
Godine 1096. se Balduin priključio Prvom križarskom ratu, stavivši se pod komandu Godefroya Bujonskog umjesto Roberta II Flandrijskog, sa čijom je porodicom njegova još uvijek bila u zavadi. Sudjelovao je u pohodu, kao i opsadi Antiohije koja se odužila kroz skoro cijelu prvu polovicu 1098. Tada je zajedno sa Huguesom I od Vermandoisa poslan u Carigrad kako bi od bizantskog cara Aleksija I Komnena primio pomoć. Hugues je došao u Carigrad, ali ne i Balduin koji je nedgje na putu u Anadoliji pao u seldžučku zasjedu. Što se s njim dogodilo nije poznato; pretpostavlja se da je u zasjedi poginuo.
Balduin je od 1084. bio u braku s Idom od Leuvena, kćeri grofa Henrija II od Leuvena i sestrom donjolotaringijskog vojvode Godefroya I. S njom je imao osmoro djece, uključujući sina Balduina koji ga je naslijedio.
Izvori
- Alan V. Murray, The Crusader Kingdom of Jerusalem: A Dynastic History, 1099-1125. Prosopographica et Genealogica, 2000.
- Ancestral Roots of Certain American Colonists Who Came to America Before 1700 by Frederick Lewis Weis, Lines 106-23, 163-24.
