Anna Atkins[ˈænə ˈætkɪns] (djevojački Anna Children[ˈænə ˈt͡ʃɪldɹən]; Tonbridge, Kent, 16. marta 1799. – Halstead Place, Halstead, Kent, 9. juna 1871.),[1] engleska botaničarka i fotografkinja. Često se smatra prvom osobom koja je izdala knjigu ilustriranu fotografskim slikama.[2][3][4] Neki izvori tvrde da je bila prva žena koja je izradila fotografiju.[3][4][5][6]
Rani život
Rodila se 1799. u Tonbridgeu u Kentu u Engleskoj.[1] Njezina se majka Hester Anne »nije oporavila od posljedica porođaja« i umrla je 1800.[5] Anna je postala bliska sa svojim ocem Johnom Georgeom Childrenom,[7] znanstvenikom s mnogo interesa; na primjer, u njegovu su čast mineral čildrenit i Childrenov piton (Antaresia childreni) imenovani njegovim imenom.[8] Anna je »dobila neuobičajeno znanstvenu izobrazbu za ženu svojega vremena«.[9] Njezine detaljne gravire školjaka poslužile su njezinu ocu u ilustriranju vlastita djela Lamarckovi rodovi školjaka (Lamarck's Genera of Shells, 1823.),[9][10] prijevoda dijela LamarckovaPrirodopisa životinja bez kralježnice (Histoire naturelle des animaux sans vertèbres, 1815. – 1822.).
Godine 1825. udala se za Johna Pellyja Atkinsa te su se preselili u Halstead Place, dom obitelji Atkins u Sevenoaksu u Kentu.[9] Potom je nastavila svoje zanimanje za botaniku, primjerice skupljajući osušene biljke. One su poslije vjerojatno bile korištene kao fotogrami.[9]
Fotografija
John George Children i John Pelly Atkins bili su prijatelji Williama Henryja Foxa Talbota.[9] Anna Atkins izravno je od Talbota doznala o njegovim dvama izumima vezanima s fotografijom: tehnici »fotogenskog crtanja« (u kojoj se predmet postavlja na fotosenzitivan papir koji se izlaže suncu radi stvaranja slike) i kalotipiji.[11][12]
Znalo se da je Atkins do 1841. imala pristup kameri.[9] Neki izvori tvrde da je Atkins bila prva fotografkinja.[3][4][5][6][13] Drugi izvore navode Constance Talbot, suprugu Williama Foxa Talbota, prvom fotografkinjom.[14][15][16] Budući da se nijedna fotografija kamerom Anne Atkins[9] i nijedna fotografija Constance Talbot[15] nije sačuvala, ovaj se problem možda nikada neće moći razriješiti.
Sir John Herschel, Atkinsin i Childrenov prijatelj, izumio je cijanotipijski fotografski postupak 1842.[1] Unutar godinu dana od toga Atkins je primijenila postupak na alge, točnije na morsku travu, načinivši cijanotipijske fotograme koji su bili kontaktno kopirani[1] »postavljanjem nemontirana originala od osušenih algi direktno na cijanotipijski papir«.[5]
Atkins je svoje fotograme sama izdala u prvom nastavku vlastita djela Fotografije britanskih algi: cijanotipijske impresije (Photographs of British Algae: Cyanotype Impressions), objavljenu u listopadu 1843.[2] Iako privatno izdana u ograničenu broju kopija i rukom pisanim tekstom, Fotografije britanskih algi: cijanotipijske impresije smatraju se prvom knjigom ilustriranom fotografskim slikama.[2][3][4][17] Osam mjeseci poslije, u junu 1844., izišao je prvi svezak Olovke prirode (The Pencil of Nature) Williama Henryja Foxa Talbota; ova je knjiga bila »prva fotografski ilustrirana knjiga koja je komercijalno izdana«[18] odnosno »prva komercijalno izdana knjiga ilustrirana fotografijama«.[19]
Atkins je između 1843. i 1853. ukupno proizvela tri volumena Fotografija britanskih algi: cijanotipijskih impresija.[20] Poznato je da postoji tek 17 kopija ove knjige, koje se nalaze u različitim stanjima dovršenosti.[21] Kopije danas čuvaju razne institucije:[5][7]
Britanska biblioteka u Londonu, koja online pruža skenove 429 stranica svoje kopije, koja ima dodatne ploče[21][22]
Kraljevsko društvo u Londonu, koje posjeduje kopiju sa 403 stranice i 389 ploča za koju se smatra da je jedina sačuvana kopija knjige kakvu je Atkins namjeravala načiniti[21][27]
Budući da je knjiga raritetna i od historijske važnosti, prilično je skupa. Jedna kopija ove knjige sa 411 ploča u tri sveska bila je prodana za 133.500 GBP na aukciji 1996.[7][20] Druga kopija s 382 otisaka u dvama svescima, koju je posjedovao znanstvenik Robert Hunt (1807. – 1887.), bila je prodana za 229.250 GBP na aukciji 2004.[21]
Kasniji život i djelo
Atkins je 1850-ih surađivala s Anne Dixon (1799. – 1864.), koja joj je bila »poput sestre«, te su proizvele barem tri prezentacije albuma cijantipijskih fotograma:[5]
Cijanotipije britanskih i stranih paprati (Cyanotypes of British and Foreign Ferns, 1853.), sada u Muzeju J. Paula Gettyja
Cijanotipije britanskih i stranih cvjetnica i paprati (Cyanotypes of British and Foreign Flowering Plants and Ferns, 1854.), razvezane stranice ovog izdanja čuvaju razni muzeji i kolekcionari
album upisan na »kapetana Henrya Dixona«, nećaka Anne Dixon (1861.).
Osim toga Atkins je izdala knjige koje nisu sadržavale fotografska djela:[29][30]
Atkins, Anna. Pogibelji mode. (The perils of fashion.). London, 1852.
Atkins, Anna. Pukovnik. Priča o pomodnu životu. Autorice »Pogibelji mode«. (The Colonel. A story of fashionable life. By the author of "The perils of fashion."). London: Hurst & Blackett, 1853.
Atkins, Anna. Memoari J. C. Childrena, uključujući nešto neizdane poezije njegova oca i njega sama. (Memoir of J.C. Children, including some unpublished poetry by his father and himself.). London: John Bowye Nichols and Sons, 1853.
Atkins, Anna. Ubojstvo će se otkriti. Autorice »Pukovnika« itd. (Murder will out. A story of real life. By the author of "The colonel," etc.). London, 1859.
Atkins, Anna. Stranica iz perstva. Autorice »Pukovnika«. (A page from the peerage. By the author of "The colonel."). London, 1863.
Umrla je 1871. u Halstead Placeu od »paralize, reumatizma i iscrpljenosti« u dobi od 72 godine.[5]
↑ 7,07,17,2Ware, Mike (1999.). Cyanotype: the history, science and art of photographic printing in Prussian blue. Bradford, England: National Museum of Photography, Film & Television. ISBN1-900747-07-3.
↑Peres, Michael R (2007). The Focal Encyclopedia of Photography: Digital Imaging, Theory and Applications, History, and Science, 4th edition. Amsterdam and Boston: Elsevier/Focal Press. ISBN978-0-240-80740-9.