Alkej

Za ostala značenja, vidi Alkej (razvrstavanje).

Αλκαίος

Alkej ili Alcej^[1] (grč. Αλκαίος, lat. Alcaeus; Mitilena, Lezb, oko 630. pne. – Lezb, oko 580. pne.) bio je starogrčki liričar aristokratskoga podrijetla. Predstavnik je monodijske lirike (pjesme koje su se pjevale uz pratnju lire). Pisao je političke, ali i ljubavne stihove (neke je posvetio Sapfi, u koju je vjerojatno bio i zaljubljen).

Pjesme

U deset knjiga pjesama eolskoga dijalekta nalazimo ljubavne pjesme, političke i ratne pjesme te počasnice ili gozbene pjesme te himne; od svega toga sačuvano je oko 150 fragmenata. Najznačajnije su mu vinske popijevke i počasnice u kojima govori o političkim strastima, o blagodatima vina koje liječi i koje smatra pravim prijateljem. U ljubavnim pjesmama očituje se povezanost s narodnim motivima, a u nekima razotkriva svoju ljubav prema pjesnikinji Sapfi, s kojom je vjerojatno i razmjenjivao pjesme.

Nazivaju ga majstorom stiha i forme, stihovi su mu muzikalni i odlikuju se bogatstvom metrike i strofa, a njegova je strofa nazvana alkejskom strofom. Alkejska je strofa kompliciranija varijacija dominantnog jampskog uzorka. Jedna se stanca sastoji od četiri stiha; prva su dva podijeljena u dva dijela cezurom (stankom) nakon petog sloga. Sastoji se, dakle, od dva jedanaesterca, jednog deveterca i jednog deseterca. Uzorak bi se grafički mogao prikazati ovako pri čemu je _ dugi slog, , kratak, a : cezura.

_ _ , _ _ : _ , , _ , _
_ _ , _ _ : _ , , _ , _
_ _ , _ _ _ , _ _
_ , , _ , , _ , _ _

Po uzoru na nj radio je Horacije, a također i neki moderni pisci poput Foscola, Shelleyja i Carduccija, a od hrvatskih pisaca Ivan Mažuranić i Ante Tresić Pavičić.^[1]

Djela

• „Lađi”
• „Ljeto”
• Fragmenti nekih pjesama (engl. jezik) Arhivirano 2006-06-15 na Wayback Machine-u
• Većina sačuvanih pjesama (engl. jezik) Arhivirano 2011-05-14 na Wayback Machine-u

Poveznice

• Starogrčka književnost
• Sapfa

Izvori

1. Dalibor Brozović, gl. ur.: Hrvatska enciklopedija, sv. 1. : A – Bd, Zagreb : Leksikografski zavod Miroslava Krleže, 1999., ISBN 953-6036-31-2, str. 156.

Alkej na Wikimedijinoj ostavi