Ali II od Jedžua (oko 1819. - oko 1866.) bio je Ras Bedžemdera i regent etiopskih careva od 1831. do 1853.
Biografija
Uspon na vlast
Ali je bio sin Alula od Jedžua, guvernera Damota i Godžama, i njegove žene Menen Liben Amede, kasnije etiopske carice, i praunuk Gugse od Jedžua, po njegovoj četvrtoj ženi Amati Selasije, kćeri etiopskog cara Tekle Georgisa I.
Nakon smrti njegova praujaka - Marja od Jedžua, održan je sastanak poglavica plemena Jedžu Oromo u njihovu sjedištu Debre Tabor u julu 1831. [1]Na njemu je odlučeno, uz veliki upliv njegove majke, vrlo lukave žene Menen Liben Amede, da na njegovo mjesto Rasa Bedžemdera i carskog regenta bude postavljen Ali, koji je tad imao samo 12 godina.[2]
Ras Ali je nominalno bio kršćanin, iako su mnogi njegovi suvremenici sumnjali u iskrenost njegove vjere, dapače sumnjali su da je u duši bio musliman. Današnji historičari misle da je on bio nezainteresiran za religiju, i da se brinuo jedino da očuva vlast, no Spencer Trimingham misli da je on pokušao oživjeti kult Ahmada Granja, traživši od svojih podanika da hodočaste na njegov grob.[3] U svakom slučaju, u njegovo vrijeme (1840 -1850) moral etiopske crkve dosegao je najnižu točku.
Svo vrijeme njegove vladavine proteklo je u stalnim ratovima koje je Ras Ali stalno morao voditi, bilo da guši pobune, ili da se brani od drugih dospodara rata koji su mu htjeli oteti teritorij i podanike, ili u napadačkim pohodima kad je on htio proširiti teritorij svoje vlasti. U jednom od takvih pohoda je Ras Ali II opljačkao carsko sjeište Gondar 1838. godine.[4]
Ras Ali postavio je Sahle Dengela za cara 1832, ali je etiopski kler posumnjao u njegovu vjersku ispravnost, i uvjerio Ras Alija da ga ukloni. On je poslao Sahle Dengela u progonstvo u Zengaj, a bivšeg cara Gebre Krestosa vratio iz progonstva iz Mitraha, otoka na jezeru Tana, te ga ponovno postavio za cara. No Gebre Krestos je umro nakon tri mjeseca, tako da se Ras Ali sastao sa Sahle Dengelom u selu Cagur i dogovorio da ga ponovno postavi za cara (oktobar 1832.) [5]
Ženidba
Ras Ali oženio se za Hirut, kćer dejazmača Semiena i Tigraja - Vube Haile Marjama. Imali su samo jednu kćer Tevabeč Ali, koja se 1848 udala za Kasaja Haile Georgisaod Kvare, koji je 1855 okrunjen za etiopskog neguš negastija pod imenom Tevodros II, oni nisu imali potomaka.
Kraj njegove vladavine
Kraj njegove vladavine vezan je uz njegova zeta Kasaja Haile Georgisa, on se prvo pobunio protiv cara Johanesa III i njegove žene Menen Liben Amede (majka Alija II). Njegove pobjede u oktobru 1846, u dvije bitke u Dembiji nad odredima carice Menen, navjestile su kraj Rasa Alija II.
Slijedeće godine u Bitci kod Iloha, 18. juna Kasaj Haile Georgis ne samo da je pobjedio carsku vojsku, već je i zarobio Menen i Johanesa III.
Ali je bio prisiljen pregovarati o njihovu oslobođenju, nakon tri mjeseca su dogovorili da će Kasaj dobiti položaj dejazmača Dembije (kraj sjeverno od jezera Tana) u zamjenu za slobodu Alijeve majke i njena muža. [6]Nakon toga između njih je zavladalo primirje koje je potrajalo tri godine.
No nakon tri godine njihovi odnosi su se opet pogoršali, Kasaj Haile Georgis se ponovno pobunio 1852 protiv Ras Alija, nakon niza pobjeda (Bitka kod Gur Amabe, Bitka kod Takuse, Bitka kod Amba Jebelija) Kasaj je u odlučnoj Bitci kod Ajšala (istočni Godžam) 29. juna [[1853 definitivno potukao Rasa Alija II. Ubrzo nakon toga proglasio se carem 11. februara 1855. pod imenom Tevodros II.
Nakon te bitke Ras Ali je izgubio sve, uspio je preživjeti skrivajući se po okolnim crkvama, nakon tog je pobjegao u Volo, gdje mu se izgubio svaki trag, tako da se pretpostavlja da je umro oko 1866.
Izvori
- ↑ Abir, Mordechai (1968). Ethiopia: The Era of the Princes; The Challenge of Islam and the Re-unification of the Christian Empire (1769-1855). London: Longmans str. 38
- ↑ Rubenson, Sven (1966). King of Kings: Tewodros of Ethiopia. Addis Ababa: Haile Selassie I University, str. 22
- ↑ J. Spencer Trimingham, Islam in Ethiopia (Oxford: Geoffrey Cumberlege for the University Press, 1952), str. 111
- ↑ Abir, Mordechai (1968). Ethiopia: The Era of the Princes; The Challenge of Islam and the Re-unification of the Christian Empire (1769-1855). London: Longmans str. 111
- ↑ Weld Blundell, H. (1922). The Royal chronicle of Abyssinia, 1769-1840. Cambridge: University Press.str. 489
- ↑ Rubenson, Sven (1966) King of Kings: Tewodros of Ethiopia. Addis Ababa: Haile Selassie I University, str. 37
