Afera Bodø je bio diplomatskiskandal koji je izbio između dvojne monarhije Švedske-Norveške i Ujedinjenog Kraljevstva. Trajao je od 1818. do 1821.[1] Afera je nastala zbog nezakonitih trgovačkih djelatnosti jedne engleske tvrtke u norveškoj luci u Bodu, po čemu su norveški dužnosnici u septembru 1818. zaplijenili veliki teret u vlasništvu tvrtke i uhitili njegovog vlasnika Johna Evertha[2] zbog pokušaja krijumčarenja robe u Norveškoj.[1] Everth je zatim organizirao napad u Bodu na carinsku postaju da bi preuzeo zaplijenjenu robu,[2] te konačno uspio pobjeći.[1] Everthov pokrovitelj, britanski brodovlasnik Francis G. Denovan[α 1], je prijavio slučaj britanskoj vladi kao napad na britanskog građanina i britansku imovinu,[2] tako da je britanska vlada Roberta Jenkinsona izvršila pritisak na Štokholm putem svoga veleposlanika lorda Strangforda[α 2]. Švedske i Norveške vanjske poslove je u to vrijeme vodio ministar Lars von Engeström[α 3]. Njegov postupak je se Norvežanima činio nerazumno naklonjen prema britanskoj verziji događaja, što je razbjesnilo Norvežane i probudilo njihov nacionalizam.[1] Zatim je norveška država, unatoč norveškim prigovorima, godine 1821. morala platiti veliku – za norveški proračun, ukupno 120.000 spesidalera[2] – naknadu britanskoj tvrtki.[1] Iako sam po sebi od male važnosti, incident je doveo do trajnog nepovjerenja Norvežana prema švedskoj vladi.[1][3] Kasnije istrage su pokazaje da je Francis G. Denovan bio prevarant i da je poslovao sa krivotvorenim dokumentima.[2] Slučaj je 1827. izveden ispred Storting i izazvao je snažno negodovanje, posebno prema švedskoj politici, koja po mišljenju Norvežana nije vodila računa o norveškim interesima.[2]
Bilješke
↑Francis Garden Denovan (1790–1860), britanski poduzetnik iz Edinburgha.
↑Percy Clinton Sydney Smythe (1780―1855), 6. vikont Strangforda, irsko-engleski veleposlanik.
