mart, krajem - Crnogorski guvernadur Jovan Radonjić otišao u Rijeku (do novembra), možda i do Beča, ponovo moli Austriju za pomoć.[1]
30. 3. - Car Josip II. daje dekret o centralnim sjemeništima, biskupima je oduzeta mogućnost da neposredno odlučuju o odgoju svećeničkog podmlatka; upravu nad sjemeništem u Zagrebu će dobiti Maksimilijan Vrhovac.[2]
Krimska kriza između Austrije i Turske 1783-84: Austrija gomila trupe na turskim granicama, prema hrišćanima u Bosni je zauzet tolerantniji stav.[3]
proleće - Grupa popa Nikole Radomirovića, sa Radičem Petrovićem i Stevanom Veskovićem je krenula u prvu izviđačku misiju u Srbiju, upućeni od zemunskog majora Liderskrona (napravili su otiske ključeva beogradskih kapija[4]). U junu će obilaziti i Bosnu.[5]
maj - U Bosni se nastavlja kuga od prošle godine: "Neka se pamti i to da je iza Jurjeva gotovo čitav mjesec dana svakim danom pred Begovom džamijom u podne i ikindiju bilo po 20 dženaza, a nekada i po više"[7]. Kuge u Bosni ima i u Banjoj Luci, Ostrošcu, Travniku i Bihaću, a u Srbiji u Beogradu, Šapcu i drugde - Sava je blokirana, prebezi iz Turske se vraćaju nazad.[8] U Bosni je i gladna godina, jedu se suve kruške umesto hleba, kada je iz Carigrada stigao kapidžija da traži veliki porez, narod je odbio.[9]
8. 6. - Početak erupcije vulkana Laki na Islandu koja će trajati osam mjeseci i posredno i neposredno prouzročiti smrt trećine islandskog stanovništva, kao i glad na području Sjeverozapadne Evrope.
jun - Ruske vlasti na novopripojenom području Krima osnivaju grad Sevastopolj, kao bazu za mornaričku eskadru, prvo pod imenom Ahtijar (Bela litica).
29. 6. - Crnogorski glavari pišu karlovačkom mitropolitu Mojsiju da rukopoloži arhimandrita Petra, pošto je Arsenije Plamenac bolestan i ne napušta Crmnicu - urađeno sledeće godine.
leto - Pančevački major Turati sastavlja opis puteva Srbije na osnovu izveštaja obaveštajaca.[10]
21. 11. - U Parizu Jean-François Pilâtre de Rozier i François Laurent izveli prvi uspješan let balonom napunjenim toplim vazduhom. Preletjeli su iznad grada razdaljinu od 8 km za 25 minuta dosegnuvši visinu od gotovo 1.000 m.
Franjo Esterházy je ban Hrvatske (do 1785). Plemstvo u Hrvatskoj provodi "agrarni apsentizam", tako je oko 40 velikaša poslalo pisma banu da ne mogu doći na sabor, a živjeli su u Beču, Minhenu, Budimu, Požunu i drugim gradovima Evrope.[12]
Karlovačka generalna komanda preporučila da se dopusti slobodnije naseljavanje srpskih trgovaca i zanatlija po svim varošima i štapskim mestima - neke porodice se preseljavaju iz Kostajnice u Petrinju i Karlovac.[13]
Ujedinjene banska i varaždinska generalkomanda sa sjedištem u Zagrebu,[14] čime banska krajina gubi vezu sa hrvatskim banom (do 1786).[15]
Komisija za ujednačavanje pravopisa u Hrvatskoj i Slavoniji - preovlađuje mišljenje da se uzme pravopis slavonskih pisaca.[16]
Jedan pripadnik dubrovačke nove vlastele je tek ove godine izabran u Vijeće umoljenih (Senat), a što je omogućeno sporazumom iz 1763.[17]
Josip II. ukida cehove (prije smrti će povući taj patent).