Štitasta (Štitna) ili tireoidna žlezda je žlezda sa endokrinim lučenjem, koja se nalazi u vratnom predelu i sekretuje hormone tiroksin i tironin, koji regulišu metabolizam svih ostalih tkiva. C ćelije štitaste žlezde sekretuju hormon kalcitonin, čija je uloga u regulaciji koncentracije kalcijuma u krvi i ima antagonističko dejstvo parathormonu, koga luče paraštitaste žlezde.
Štitasta žlezda je u obliku štita ili leptira i nalazi se u uvratnom delu neposredno ispod grkljana, a ispred i sa strana dušnika. Pričvršćena je za tireoidnu hrskavicu grkljana i pokreće se prilikom gutanja. Sastoji se od dva režnja, levog i desnog, koji su povezani suženjem-istmus (latinski: isthmus). Ponekad postoji i treći, piramidalni režanj (latinski: lobus pyramidalis) u srednjem delu žlezde. U svakom režnju nalazi se veliki broj folikula, koji su funkcionalne jedinice.
Folikuli su obloženi bazalnom membranom na kojoj se nalazi jedan red kockastih epitelnih ćelija, koje sekretuju u unutrašnjost folikula supstancu koloid. Koloid sadrži glikoprotein velike molekularne mase, tireoglobulin. Razlaganjem ovog molekula nastaju hormoni štitaste žlezde. Između kockastih, epitelnih ćelija nalaze se i C-ćelije (parafolikularne ćelije), koje sekretuju kalcitonin.
Štitasta žlezda je jedna od većih žlezda sa unutrapšnjim lučenjem i njena težina je oko 10-20 g. Neposredno iza štitaste šlezde sa obe strane prolazi povratni grkljanski živac (latinski: n. laringeus recurrens), bočno leži takođe sa obe strane zajednička karotidna arterija (latinski: a. carotis comunis), unutrašnja jugularna vena (latinski: vena jugulsris interna) i živac vagus (latinski: n. vagus). Ispred je mišićni sloj prednje strane vrata.
Svaki režanj štitaste žlezde snabdevaju 2 para arteija: gornja (latinski: a. thyroidea superior) i donja štitna arterija (jez-lat|a. thyroidea inferior). Gornja štitna arterija potiče iz spoljašnje karotidne arterije (latinski: a. carotis externa), dok donja štitna arterija potiče iz potključne arterije (latinski: a. cubclavia dextra et sinistra). Vene štitne žlezde se ulivaju u gornju šuplju venu (latinski: vena cava superior).
U odnosu na svoju masu štitasta žlezda spada u nejbolje prokrvljene organe u telu (oko 1% minutnog volumena srca ili 160 ml/min/100g tkiva).
Tkivo štitaste žlezde se za vreme embronalnog razvoja spušta od korena jezika do svoje krajnje lokacije ispred dušnika, štitasto-jezičkim kanalim (latinski: canalis tyreoglossus). Nekada mogu postojati ostaci tkiva štitaste žlezde u oblasti korena jezika ili u kanalu niz koji se štitasta žlezda spušta.
Štitasta žleda stvara i sekretuje u krv hormone: tiroksin, tironin i kalcitonin.
Za stvaranje ova dva hormona potreban je jod, koji se unosi hranom iz spoljašnje sredine. Nedeljna potreba za jodom je oko 1 mg. U nekim krajevim je koncentracija joda u zemlji i samim tim hrani nedovoljna, pa se kihunjska so jodira. Jod se apsorbuje iz creva i dospeva u cirkulaciju. Ćelije folikula štitaste žlezde poseduju transportni mehanizam (natrijum-jod sintransport), kojim se jod uzima u kockaste (epitelne) ćelije ove žlezde i oksidira do elementarnog joda uz pomoć enzima peroksidaza. U ćelijama folikula u endoplazmatičnom retikulumu i goldžijevom kompleksu se iz aminokiseline tirozin stvara tireoglobulin, čiji molekul sadrži oko 70 molekula tirozina. Zatim se oksidirani jod uz pomoć enzima jodaze vezuje za tireoglobulin. Ovakav tiroglobulin se deponije u sredini folikula u vidu koloida. Iz tiroglobulina se kasnije u kockastim ćelijama otcepljuju manji segmenti koji se sekretuju u krv u vidu tiroksina i tironina, takođe i tireoglobulin se sekretuje u manjoj količini.
Proizvodnja i sekrecija tiroksina i tironina leže pod kontrolom tireo stimulišućeg hormona (TSH) hipofize. TSH stimuliše sintezu i oslobađanje ovih hormona, ali i on stoji pod kontrolom tireotropina (TRH), hormona hipotalamusa, koji stimuliše lučenje TSH. Tiroksin i tironin mehanizmom negativne povratne sprege smanjuju lučenje TRH i TSH i na taj način se prekida dalja sinteza hormona štitaste žlezde. Kada im koncentracija u krvu opadne, odblokira se lučenje TRH i TSH i tako omogućava proizvodnja tiroksina i tironina. Takođe i TSH deluje mehanizmon negativne povratne sprege na hipotalamus (TRH).
Tiroksin i tironin se vezuju receptore u jedru ćelije što dovodi do intenzivne transkripcije velikog broja gena strukturnih i transportnih proteina. Promene se ostvaruju na nivou čitavog organizma. Ovi hormoni dovode do:
Struma označava povećanje štitaste žlezde. Ovo povećanje žlezde može biti prećeno njenom smanjenom, normalnom i povećanom funkcijom. Povećanje funkcije se zove hipetireoidizam, a smanjenje hipotireoidizam. I jedan i drugi poremećaj može biti: primaran (ako je poremećaj na nivou štitaste žlezde), sekundaran (ako je poremećaj na nivou hipofize) i tercijaran (ako je poremećaj na nivou hipotalamusa).