Ulog je mjesto u općini Kalinovik, Republika Srpska, BiH.
Zemljopis
Ulog je neveliko mjesto uz Neretvu. Iz Nevesinja se u ulog dolazi prelaskom Morina iz Kifina Sela. Blizu Uloga je Uloško jezero. Ulog tvori više mahala - Miralići, Piralići, Mahala, Bukve. Nema podatka po čemu je Ulog dobio ime.[1]
Povijest
Ovdje su brojna arheološka nalazišta, slabo istražena. Područje je vrlo bogato nekropolama stećaka. Mjesto se spominje u 15. stoljeću kao područje na kojem se nalazila carina. U blizini su srednjovjekovne utvrde Obalj i Ljušci. Ovim su krajem hodile mnoge karavane, putnici namjernici, vojske i nomadi sa stokom. Putopisac Evlija Ćelebija 1664. godine je zabilježio prolazeći kroz Ulog da je tada ovdje bilo oko 150 kuća pokrivenih kamenim pločama. Ulog je bio i sjedište općine koja je postojala do 1963. godine, kada je ukinuta i a dijelovi te bivše općine razdijeljeni između općina Kalinovik i Nevesinje.[1]
Početkom 20. stoljeća, katolici borčanskog kraja htjeli su izgradnju crkve za svoj dio župe. Trebala je biti u Klinji, no već pripremljenu gradnju crkve omeo je rat i na crkvu se čekalo preko dvadeset godina. Umjesto u Klinji, politika je odlučila da se filijalna crkva za borčanski dio nevesinjske župe u Ulogu, i to na Lučinama. Ulog je bio sjedište kotarske ispostave, imao je osnovnu školu i žandarsku vojarnu.[2]
Razlog zašto je crkva sagrađena u Ulogu je i taj što su trgovci iz Uloga Uroš Doder i ostali, te službenici iz tih javnih ustanova pretegli u ovoj odluci mjesta gradnje te je odlučeno da se crkva podigne u Ulogu, i to na Lučinama. Dok se skupljalo dragovoljne priloge za podići crkvu, prikupljatelji su nailazili na dobar odaziv. Ljudi su rado davali, kako je tko mogao, novcem ili u živom blagu. Izgleda da kao da su ljudi to jedva dočekali, jer se osjećalo nadolazeće vrijeme procvata i napretka, a da su za njima zauvijek ostala vremena kad su planištari i Humljaci s puškom u ruci čuvali svoja stada i obrađivali planinske imetke i kad su njihovi djedovi i očevi morali bježati i nastanjivati se po drugim planinama.[1] Katolička crkva u Ulogu izgrađena je za župnikovanja fra Božidara Ćorića 1937. godine i posvećena sv. Ani, majci Blažene Djevice Marije.[2] Sagrađena crkva je filijalna crkva župe u Nevesinju.[3] Pripala su joj sela Obadi, Tomišlja, Cerova, Baketa, Boljuni i Obalj, ukupno 360 katolika.[1] Novosagrađenu crkvu blagoslovio je biskup Alojzije Mišić. Za svetkovinu sv. Ane svake se godine u srpnju priređivalo svečano misno slavlje i vjernici su se u velikom broju okupljali sa svih strana. Tako je okrunjen život Hrvata katolika na ovim stranama. Danas se redovito uz ime sv. Ane spominje i njezin muž sv. Joakim.
U Drugom svjetskom ratu Hrvati katolici Gornje Hercegovine teško su stradali. Tih su godina gotovo potpuno nestali. Godina 1942. ubijeno je i nestalo, bacanjem u hladnu Neretvu, mnogo župljana, među kojima i tek rođena djeca. Spomen-ploča u crkvi svjedoči o tom događaju.[2]
Godina 1942. bila je teška za uloške katolike, a tad je ubijeno 18 osoba prezimena Konjevod, i 1 osoba prezimenom Šutalo. Dosta preživjelih se 1946. godine vratilo se unatoč tolikih stradanja u kraju i patnje na svoja imanja, no snažni pritisci učinili su da su napustili svoju djedovinu i raselili se diljem svijeta.[1] U poraću je tako val iseljavanja zahvatio čitav ovaj kraj, no odseljenici su održavali cijelo vrijeme vezu s rodnim krajem.[4] Dio župljana preživio je. I oni i potomci žive danas u južnim krajevima Hercegovine, drugi su se raselili po Slavoniji, a poneki i dalje po svijetu. Ipak, stari kraj, svoju crkvu, groblja i grobišta ne zaboravljaju, pa danas svake godine na svetkovinu sv. Ane i sv. Joakima u Ulogu bude do 500 vjernika sa svih strana i brojnih zemalja, a podrijetlom iz uloškog kraja. Ratnih godina teško je stradala toliko čekana crkva sv. Ane i u takvom ruševnom izdanju stajala je sve do 1973. godine. Tada je nevesinjski župnik fra Grga Martić pokrenuo aktivnosti za njezinu obnovu.[2]
Na popisu iz 1961. godine, općina Ulog imala je 5.104 stanovnika, od čega 2.778 Srba (54,42%), ostalo uglavnom Bošnjaka.
Religija
Crkva sv. Ane i Joakima i katoličko groblje.[2]
Uz cestu prema Ulog su brojne nekropole stećaka.
Stanovništvo
Dok je Ulog bio općina, obuhvaćao je naselja: Bak, Cerova, Dubrava, Galići, Igri, Jablanići, Jezero, Klinja, Kovačići, Kruščica, Lončari, Ljusići, Mekoča, Melečići, Mjedenik, Nedavić, Obadi, Obalj, Obrnja, Plačikus, Pločnik, Poda, Porija, Presjedovac, Pridvorica, Rajac, Rastovac, Sela, Stambelići, Strane, Susječno, Tmuše, Tomišlja, Trešnjevica, Trnovica, Tuhobić i Ulog.
| Stanovništvo općine Uloga
|
| godina popisa
|
1961.
|
| Hrvati
|
44
|
| Srbi
|
2778
|
| Muslimani
|
2119
|
| Crnogorci
|
5
|
| Jugoslaveni
|
156
|
| ostali
|
2
|
| ukupno
|
5104
|
| Ulog
|
| godina popisa
|
1991.
|
1981.
|
1971.
|
1961.
|
| Hrvati
|
|
|
1 (0,344%)
|
5
|
| Srbi
|
38 (37,25%)
|
88 (42,93%)
|
133 (45,70%)
|
248
|
| Muslimani
|
64 (62,75%)
|
110 (53,66%)
|
149 (51,20%)
|
125
|
| Crnogorci
|
|
4 (1,951%)
|
4 (1,375%
|
2
|
| Jugoslaveni
|
|
|
|
90
|
| ostali
|
|
3 (1,463%)
|
4 (1,375%)
|
|
| ukupno
|
102
|
205
|
291
|
470
|
Izvori
Vanjske poveznice
| Naseljena mjesta općine Kalinovik - popis 1991. |
|---|
| | | | Napomena: Na popisima 1971. i 1981. godine postojala su i naseljena mjesta Mirin Do i Romani. Ova naselja su na popisu 1991. ukinuta i pripojena drugim naseljenim mjestima. |
|
