PROFILBARU.COM

	Tomislav Jonjić
	;
Rođenje	19. svibnja 1965.; Imotski
Prebivalište	Zagreb
Etnicitet	Hrvat
Državljanstvo	hrvatsko
Obrazovanje	Pravni fakultet u Zagrebu (1984. – 1988.) ; Hrvatski studiji (? – 2015.)
Poslodavac	MVP (1992. – 1995.) ; MUP (1995. – 1997.) ; Hrvatski institut za povijest (2020.–)
Zanimanje	odvjetnik, diplomat, povjesničar
Titula	doktor znanosti
Mandat	zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (2017. - 2021.)
Politička stranka	HSP (1990.); NHR (2017.-2019.) ; BHR (2019.-2021.) ; HSP (2024. -)
Vjera	katolik
Supruga	Mariana Ujević
Djeca	Zvonimir, Trpimir i Mislav
Roditelji	Darinka i Dinko Jonjić
	Portal o životopisima

Tomislav Jonjić, (Imotski, 19. svibnja 1965.), hrvatski je odvjetnik, diplomat, publicist, povjesničar i političar. Sudionik je Domovinskoga rata (1990. – 1992.).^[1] Bio je diplomat hrvatskoga veleposlanstva u Bernu (1992. – 1995.). Obnašao je dužnost zastupnika u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (2017. – 2021.). Trenutno je član HSP-a i kandidat na nadolazećim predsjedničkim izborima.

Životopis

Rani život i obrazovanje

Rođen je 1965. godine u Imotskom, kao najstarije od petero djece Darinke i Dinka Jonjića.^[1] Roditelji su mu još kao gimnazijalci bili pripadnici Hrvatske revolucionarne mladeži te 1959. godine bili osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne.^[1] Osnovnu školu polazio je u više škola na području Imotske krajine, a srednju školu završio je 1983. godine u Imotskome.^[2] Vojni rok u JNA-u odslužio je 1983. i 1984. godine u Somboru i Beloj Crkvi.^[1] Studirao je od listopada 1984. do lipnja 1988. godine na Pravnome fakultetu u Zagrebu kada je diplomirao, a doktorirao je modernu povijest na Hrvatskim studijima u Zagrebu u lipnju 2015. godine tezom Ivo Pilar kao politički ideolog, pod mentorstvom Stjepana Matkovića.^[2]^[3] Kao studentu mu je 1985. godine odbijeno produženje putovnice zbog „razloga sigurnosti i obrane zemlje”.^[1]

Pravnička karijera

Od ljeta 1988. do 1991. godine bio je odvjetnički vježbenik u Imotskome.^[1] Od kraja 1989. godine je sudski tumač za njemački jezik, 1990. godine polaže pravosudni ispit, a u Imenik odvjetnika upisan je u jesen 1991. godine.^[1] Po izbijanju srpske pobune 1990. godine priključio se kriznomu stožeru Općine Imotski te sudjelovao u ustroju Imotske bojne Četvrte gardijske brigade Hrvatske vojske.^[1] Od proljeća do studenoga 1992. godine bio je pomoćnik za pravne poslove zapovjednika 115. brigade HV-a.^[1] Pri obnovi Ogranka Matice hrvatske u Imotskom 1991./92. izabran je za glavnoga tajnika.^[1] Od kraja 1992. do kraja 1995. godine ugovorni je diplomat u veleposlanstvu Republike Hrvatske u Bernu, a potom nepune dvije godine savjetnik za međunarodne odnose u Uredu za međunarodne odnose Ministarstva unutarnjih poslova (1995.-1997.).^[2] Kao glavni branitelj sudjelovao u dvama postupcima pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ - ICTY) u Den Haagu,^[2] Paška Ljubičića za slučaj Lašvanske doline (2001. – 2006.) i Valentina Ćorića za slučaj tzv. »Hercegovačke šestorice« (2004. – 2006.) te pred Državnim sudom Bosne i Hercegovine u Sarajevu (slučaj Paška Ljubičića, 2007. i 2008.).^[1] Pred hrvatskim sudovima branio je više hrvatskih branitelja.

Publicistika

Objavljuje od 1990. godine.^[2] Objavio je više knjiga, od kojih su četiri znanstvene monografije, te uredio petnaestak knjiga drugih autora. U raznim časopisima i zbornicima objavio više od pedeset znanstvenih i stručnih članaka s područja hrvatske povijesti 19. i 20. stoljeća, prava, književnosti i sociologije, te više desetaka znanstveno-popularnih tekstova. Osim bibliografije navedene na CROSBI-ju (Hrvatska znanstvena bibliografija), objavio je i više od tisuću publicističkih i novinskih tekstova u raznim publikacijama. Član uredništva više političkih i stručnih časopisa, a od siječnja 1997. do 2020. godine, s kraćim prekidom, uređivao je Politički zatvorenik, časopis Hrvatskog društva političkih zatvorenika.^[1] Redoviti je član Matice hrvatske.^[4]^↓1

Politička djelatnost

Početkom travnja 1990. godine pristupio je obnovljenoj Hrvatskoj stranci prava.^[1]

Od 2017. godine i osnutka do srpnja 2019. godine bio je članom stranke Neovisni za Hrvatsku, te članom Predsjedništva iste, čija je predsjednica bila Bruna Esih, a politički tajnik Zlatko Hasanbegović. Na lokalnim izborima 2017. izabran je za zastupnika u Gradskoj skupštini Grada Zagreba na listi Brune Esih.^[5] Za mandata je u Skupštini sudjelovao u radu pet odbora.^[6]

logotip kandidature za predsjedničke izbore 2024.

Nakon razlaza s predsjednicom stranke Brunom Esih Zlatko Hasanbegović je u srpnju 2019. godine s većinom članova predsjedništva napustio tu stranku i osnovao stranku Blok za Hrvatsku^[7] u čije je predsjedništvo ušao i Jonjić, koji je bio i predsjednik stranačkoga kluba u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. Prije lokalnih izbora 2021. godine napustio je Blok za Hrvatsku, „zbog različitih pogleda na nacionalno-politička pitanja, elementarnu etiku i zakonitost”.^[8]

U veljači 2024. godine pristupio je HSP-u, a 23. svibnja objavio je kandidaturu za predsjednika Republike Hrvatske na naslovnici Hrvatskoga tjednika.^[9]^[10] Podršku njegovoj kandidaturi izrazilo je više od 350 javnih podupiratelja.^[11] Dana 10. prosinca 2024. godine predao je potpise za kandidaturu Državnomu izbornom povjerenstvu na Zagrebačkom velesajmu.^[12]

Djela

Hrvatska vanjska politika: 1939. – 1942., Libar, Zagreb, 2000.
Hrvatska povijest, Naklada Bošković, Split, 2002. (2. izd. 2002.) (suautori: Antun Dabinović, Rudolf Horvat, Lovre Katić, Ivan Mužić Slavko Pavičić i Franjo Perše)
Hrvatski nacionalizam i europske integracije, Naklada Trpimir, Zagreb, 2008.
Nekoji nazori i zapovijedi sv. otaca papa glede nepravednog proganjanja Izraelićana, Naklada Trpimir, Zagreb, 2010. (pisac predgovora i urednik)
Iz korespondencije dr. Mile Budaka (1907. – 1944.), Hrvatski državni arhiv, Zagreb, 2012. (suautor Stjepan Matković).^[13]
Antun Gustav Matoš: pod Starčevićevim barjakom, AGM, Zagreb, 2019.
Ivo Pilar: pisac, političar, ideolog (1898. – 1918.), AGM, Zagreb, 2020.
Hrvatska kronika. Minijature o hrvatskoj politici 1996.-2020., Naklada Trpimir, Zagreb, 2020.
Sto knjiga i jedan film, Naklada Trpimir, Zagreb, 2020.
Trgovci hrvatskim kožama. Polemike o nacionalnoj povijesti XX. stoljeća, Naklada Trpimir, Zagreb, 2021.
Sateliti, lakaji & janjičari, Naklada Trpimir, Zagreb, 2021.
Dnevnik čitanja. Ulomci za povijest plemenite vještine proizvodnje neprijatelja, Naklada Trpimir, Zagreb, 2021.^[14]

Nagrade

2020.: Nagrada Ljubica Štefan.^[15]

Osobni život

Još kao student u rujnu 1987. godine vjenčao se s Marianom Ujević s kojom ima trojicu sinova: Trpimira (r. 1988.), Zvonimira (1993.) i Mislava (2001.)^[1]