Glavna karakteristika tornja je da se njegov arhitektonski izražaj ne zasniva na ukrašavanju već na masi, čime se razlikuje od većine srednjovjekovnih građevina od opeke u Iranu. Toranj je valjkastog oblika, vanjskog promjera od 16,6 m odnosno visine od 20 m. Izvorna građevina bila je okrunjena kupolom i stožastimkrovom koji su se urušili prilikom snažnog potresa. Tlocrt je poligonalnog odnosno zvijezdastog oblika jer se fasada sastoji od 22 trokutasta potpornja zbog statičke sigurnosti, dok su unutrašnji zidovi glatki odnosno tlocrtno strogo kružni. Debljina zidova kreće se između 1,75 i 2,75 m. Vrh potpornja ukrašen je vijencem velikih mukarnasa (stalaktitni ukrasi) poslaganih u tri reda. Crteži francuskih putopisaca P. Costea i E. Flandina iz 19. stoljeća ukazuju da su na vrhu postojali i kufskiornamenti, no uklonjeni su prilikom kadžarskerestauracije iz 1882. godine. Stručnjaci također pretpostavljaju da je južna strana tornja nekoć obnavljana s obzirom na to da su opeke svjetlije nego na sjevernoj strani. Do unutrašnjosti građevine vode dva portala visoka 7 m, a neposredno iznad sjevernog vidljivi su ostaci otvora stubišta koji svjedoči da je prilikom izgradnje postojala susjedna građevina čija funkcija nije poznata. Toranj je danas smješten u malenom parku čiji pravokutni oblik prati os dvaju portala i pristupa mu se s Ulice Šahida Takipura na sjeveru odnosno Ulice Mira Abedinija na jugu.
(fr.)Flandin, Eugene; Coste, Pascal. 1843. Voyage en Perse. I. Gide et J. Baudry. Paris. str. str. 239.-240.; sl. XXXIV. OCLC470320656
(engl.) Hillenbrand, Robert. 1974. The tomb towers of Iran to 1550. II. University of Oxford. Oxford. str. str. 82.-88. OCLC43175838
(engl.) Miles, George Carpenter. 1966. Appendix. Grabar, Oleg (ur.). The Earliest Islamic Commemorative Structures. Ars Orientalis. VI. University of Michigan. Ann Arbor, Michigan. str. str. 45.-46. ISSN0571-1371. OCLC484661648