Dalaj lama XIV., duhovnim imenom Tenzin Gyatso (Takster, 6. srpnja 1935.), četrnaesti je po redu tibetanski duhovni i svjetovni vođa. Tibetanci vjeruju da je Dalaj lama reinkarnacija Bude, čiji duh nakon smrti ulazi u tijelo novorođenog dječaka kojeg identificiraju tradicionalnim metodama. Poznat je širom svijeta kao promicatelj budizma i borbe za tibetanska prava i slobode.
Rodio se kao Lhamo Thondup[1], peti je od šesnaestero djece u poljoprivrednoj obitelji na Tibetu u pokrajini Amdo. S dvije godine proglašen je kao Tulku (reinkarnacija) trinaestog Dalaj lame, a ustoličen je 1940. godine.[2] Dana 17. studenoga 1950. godine, u dobi od petnaest godina, proglašen je čelnikom Tibeta i najvažnijim političkim upraviteljem. To se dogodilo u vrijeme kada se Tibet suočavao s nasilnom okupacijom Narodne Republike Kine. Neko vrijeme nastojao je održati suradnju s komunističkim vlastima pa je 1954. godine potpisao sporazum s Mao Ce-tungom prema kojem je ostao na vlasti kao nominalni vladar Tibeta.[2]
Nakon neuspjeha Tibetskog pokreta otpora koji je bio pokrenut u Lhasi, Tenzin Gyatso je bio prisiljen napustiti Tibet 1959. godine i skloniti se zajedno sa svojim pristalicama u Indiju, gdje pokušava uspostaviti središnju tibetsku administraciju (Tibetska vlada u egzilu), ujedno tražeći načina kako sačuvati tibetsku kulturu i prosvjetu. Tisuće izbjeglica slijedilo je Dalaj lamu u Indiju.[2] Dalaj lama se iz izbjeglištva obratio Ujedinjenim narodima s molbom da promisle o tibetanskom pitanju. Opća skupština Ujedinjenih naroda izglasal je tri rezolucije koje se tiču Tibeta (1959., 1961. i 1965. godine).[3]
Karizmatični i priznati javni govornik, Tenzin Gyatso je prvi Dalaj lama koji je otputovao na Zapad gdje je nastojao upoznati svijet s budizmom i promovirati koncept univerzalne odgovornosti, etike i međureligijske komunikacije. Proputovao je 67 zemalja na šest kontinenata te primio niz nagrada i počasnih doktorata zbog zalaganja za mir, nenasilne metode djelovanja, međureligijsko razumijevanje, opću odgovornost i suosjećanje. Godine 1989. dobio je Nobelovu nagradu za mir za svoj nenasilni otpor kineskoj okupaciji. Dalaj lama XIV. posjetio je i Hrvatsku 2002. godine.
Autor je i suator više od stotinu knjiga. Godine 2011. umirovio se sa svjetovnih dužnosti, budući da je do tada djelovao i kao politički poglavar Tibetanaca u izbjeglištvu.[3]
Henry Dunant i Frédéric Passy (1901.) · Élie Ducommun i Charles Albert Gobat (1902.) · William Randal Cremer (1903.) · Institut za međunarodno pravo (1904.) · Bertha von Suttner (1905.) · Theodore Roosevelt (1906.) · Ernesto Teodoro Moneta i Louis Renault (1907.) · Klas Pontus Arnoldson i Fredrik Bajer (1908.) · Auguste Marie Francois Beernaert i Paul-Henri-Benjamin d'Estournelles de Constant (1909.)
Stalni međunarodni mirovni ured (1910.) · Tobias Michael Carel Asser i Alfred Hermann Fried (1911.) · Elihu Root (1912.) · Henri La Fontaine (1913.) · Crveni križ (1917.) · Thomas Woodrow Wilson (1919.)
Léon Bourgeois (1920.) · Hjalmar Branting i Christian Lous Lange (1921.) · Fridtjof Nansen (1922.) · Austen Chamberlain i Charles G. Dawes (1925.) · Aristide Briand i Gustav Stresemann (1926.) · Ferdinand Buisson i Ludwig Quidde (1927.) · Frank B. Kellogg (1929.)
Nathan Söderblom (1930.) · Jane Addams i Nicholas Murray Butler (1931.) · Norman Angell (1933.) · Arthur Henderson (1934.) · Carl von Ossietzky (1935.) · Carlos Saavedra Lamas (1936.) · Robert Cecil (1937.) · NIOR (1938.)
Crveni križ (1944.) · Cordell Hull (1945.) · Emily Greene Balch i John Mott (1946.) · Kvekeri i AFSC (1947.) · John Boyd Orr (1949.)
Ralph Bunche (1950.) · Léon Jouhaux (1951.) · Albert Schweitzer (1952.) · George Marshall (1953.) · UNHCR (1954.) · Lester B. Pearson (1957.) · Georges Pire (1958.) · Philip Noel-Baker (1959.)
Albert Lutuli (1960.) · Dag Hammarskjöld (1961.) · Linus Pauling (1962.) · Crveni križ (1963.) · Martin Luther King, Jr. (1964.) · UNICEF (1965.) · René Cassin (1968.) · ILO (1969.)
Norman Borlaug (1970.) · Willy Brandt (1971.) · Henry Kissinger i Le Duc Tho (1973.) · Seán MacBride i Eisaku Satō (1974.) · Andrej Dmitrijevič Saharov (1975.) · Betty Williams i Mairead Corrigan (1976.) · Amnesty International (1977.) · Anvar el-Sadat i Menahem Begin (1978.) · Majka Tereza (1979.)
Adolfo Pérez Esquivel (1980.) · UNHCR (1981.) · Alva Myrdal i Alfonso García Robles (1982.) · Lech Wałęsa (1983.) · Desmond Tutu (1984.) · IPPNW (1985.) · Elie Wiesel (1986.) · Óscar Arias (1987.) · Mirovne snage UN-a (1988.) · Tenzin Gyatso, XIV. Dalaj lama (1989.)
Mihail Sergejevič Gorbačov (1990.) · Aung San Suu Kyi (1991.) · Rigoberta Menchú (1992.) · Nelson Mandela i Frederik Willem de Klerk (1993.) · Jaser Arafat i Šimon Peres i Jichak Rabin (1994.) · Udruga Pugwash i Józef Rotblat (1995.) · Carlos Filipe Ximenes Belo i José Ramos-Horta (1996.) · ICBL i Jody Williams (1997.) · John Hume i David Trimble (1998.) · MSF (1999.)
Kim Dae Jung (2000.) · UN i Kofi Annan (2001.) · Jimmy Carter (2002.) · Širin Ebadi (2003.) · Wangari Maathai (2004.) · IAEA i Mohamed ElBaradei (2005.) · Muhammad Yunus i Grameen banka (2006.) · Al Gore i IPCC (2007.) · Martti Ahtisaari (2008.) · Barack Obama (2009.)
Liu Xiaobo (2010.) · Ellen Johnson-Sirleaf i Leymah Gbowee i Tawakkul Karman (2011.) · Europska unija (2012.) · Organizacija za zabranu kemijskog oružja (2013.) · Malala Yousafzai i Kailash Satyarthi (2014.) · Tuniški nacionalni kvartet za dijalog (2015.) · Juan Manuel Santos (2016.) · Međunarodna kampanja za zabranu atomskog oružja (2017.) · Denis Mukwege i Nadia Murad (2018.) ·
Svjetski program za hranu (2020.) · Maria Ressa i Dmitry Muratov (2021.) · Ales Bialiatski, Memorial i Centar za građanske slobode (2022.) · Narges Mohammadi (2023.) · Nihon Hidankyo (2024.)