Srednjovjekovni rudarski alati i oprema

Osnovni alat srednjevjekovnih rudara sastojao se od dlijeta, čekića, pijuka i klina kojima se kopala ruda i razbijala stijena.
Pored alata, u pokretne rudarske nalaze spada i rudarska oprema, kao što su predmeti za prijenos (transport) rude iz jame (karlice, sakovi, kolica, užad), pomoćna sredstva za kretanje u vertikalnim i kosim hodnicima (stube, ljestve), kao i elementi podgrađivanja.

Rudarski alat

• Dlijeto je željezna alatka kojom se kopala rudna žila i razbijala stijena na taj način što su njihove glave udarane masivnim čekićima, dok su im vrhovi sjekli stijene. Dlijeta su imala četvrtaste i široke glave, zašiljene vrhove i otvor za držalo pri sredini koji je obično rombično proširen.
  
• Čekić također spada u osnovni rudarski alat. Rudarski čekići su mogli biti dvoručni i jednoručni. Dvoručni čekići su bili masivni, sa četvrtastim stranama i otvorom za držalo, i služili su za lomljenje rude i kamena i udaranje klinova u pukotine stijena. Jednoručni čekići su bili manji i mogli su imati četvrtaste strane kao dvoručni; ili jednu ravnu, a drugu šiljatu koja je služila za odbijanje rudače i njeno usitnjavanje.
  

Dlijeto na dršci ukršteno sa čekićem naziva se rudarski znak i predstavlja simbol rudarstva.

• Pijuk ili kilava je željezna alatka koja je služila za kopanje žile koja nije tvrda već zemljasta, i za površinsko kopanje rude.
  
• Klin ili probojac je alatka koja je služila za odbijanje komada rude ili stijene na taj način što se zabijala u pukotine u stijeni. Klin je imao jednu stranu ravnu o koju su udarali čekićem i drugu šiljatu koja se naslanjala o stijenu.
  

Rudarska oprema

• Podgrada je služila za osiguranje podzemnih prostorija od obrušavanja. Srednjevjekovne podgrade su se izrađivale isključivo od drveta. Mogle su biti trapezne sastavljene od dva usko postavljena stupca i vodoravne grede (za podgrađivanje rudarskih hodnika) i četvrtaste, tzv. vijenci koji su se sastojali od dve duže i dve kraće grede koje su slagane, najčešće odozdo nagore (za podgrađivanje rudarskih okana. Razlikuju se 3 tipa veza kod podgrade: na preklop, na zub i na iskružak.
  
• Stube su služile za silaženje u okna manje visine ili za kretanje u kosim nepodgrađenim hodnicima većeg nagiba. Obično su korištena jednostavno obrađena debla sa usiječenim nogostupima.
  
• Karlica je vrsta posude za prihvaćanje i izdvajanje rude, grubo izrađena u drvetu. Može biti sa drškom, ili bez nje, a mogu imati pričvršćen konop na jednom kraju radi tegljenja rude u rudarskoj jami.
  
• Tačke su služile za izvoženje rude iz rudnika. Napravljene su od drveta učvršćenog metalnom konstrukcijom. U podu su imale dvije male osovine oko čijih krajeva su bila po dva drvena kotača koja su se držala klinovima, i postojao je još jedan tzv. vodeći klin također u podu tački. Kretala su se kanalima od debelih dasaka.
  
• Uže je korišteno za izvlačenje rude iz rudarskih okana kao i za tegljenje karlica sa rudom u rudarskim jamama. Izrađivana su od like i konoplje.
  

Vidi još

• Rudarstvo
• Podzemne rudničke prostorije
• Tehnički muzej Nikola Tesla

Literatura

• Agricola G., Zwölf Bücher vom Berg-und Hüttenwesen, Düsseldorf: Deutsches Museum von Meisterwerken der Naturwissenschaft und Technik, 1953.
• Антуновић-Коблишка М., О нашем средњовековном рударском алату, Гласник Етнографског музеја 46, 1982.
• Bogosavljević B., Medievil Mining Tools from the Belgrade National Museum Collection, Ancient Mining and Metallurgy in Southeast Europe, Bor-Belgrade 1995.
• Богосављевић Б., Прилог проучавању средњовековног рударског алата, Наша прошлост 4, 1989.
• Вукановић Т., Речник древног рударства у земљама централног Балкана XII-XVIII века, Музеј рударства и металургије Бор, 1998.
• Мркобрад Д., средњовековни рударски чекић из Кижевика, Зборник радова Музеја рударства и металургије 5/6, Бор, 1987.-1990.