Smrdljiva rutvica

Smrdljiva rutvica
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Tracheophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Sapindales
Porodica:Rutaceae
Rod:Ruta
L.
Vrsta:R. graveolens
Dvojno ime
Ruta graveolens
L.
Baze podataka
Djelovanje rute na kožu, pogotovo za vrućih dana.
Listovi rute.
Ruta graveolens

Smrdljiva rutvica (ruda, ruta, ruta vonjava, petoprsica, plava ruta, rutvica, rutvača, sedef, sedefčić, šarena ruta, vrtna rutvica,[1] lat. Ruta graveolens) zimzeleni je polugrm s raspodjeljenim sivo-zelenim listovima i zelenkasto-žutim cvjetovima (ljeti). Kod žetve se rabe rukavice jer sadnice mogu izazvati upalu kože. Listovima ljutog okusa aromatiziramo salate, umake i mekane sireve.[2]

Izgled

Ruta je višegodišnja biljka, polugrmasta uspravne stabljike do 1 metar visine. Listovi su naizmjenični, bez zalistaka, u obliku bezbrojnih tupo urezanih lapova, zeleno-plavičaste ili žućkaste boje. Žućkasti cvjetovi čine cvatnu gronju s konkavnim laticama, valovitim i nazubljenim. Cvate od svibnja do srpnja, a bere se prije cvjetanja. Listovi imaju svojevrstan miris i ljuto – oštar, pomalo gorkast okus.

Razmnožava se sjemenom u travnju. Stanište joj je na Suncu ili u polusjeni. Voli rahlu i laku zemlju. Potrebno ju je redovito zalijevati, ali s mjerom, ne obilno, dvaput tjedno. U prirodi je u nas rasprostranjena i njezina srodna vrsta Ruta divaricata, ali znatno slabijeg mirisa. Za vrućih ljetnih dana pojačava se izlučivanje eteričnih ulja iz žlijezda na listićima. Uobičajeno je na ruti naći i gusjenice leptira lastin rep, koje se hrane tom biljkom. Rutu možemo naći na Balkanskom poluotoku i jugoistočnoj Europi.[3]

Raširenost

Kao izvorni areal navodi se Balkanski poluotok, danas se uzgaja širom svijeta. U Hrvatskoj je ima u Istri te na Sjevernom i Srednjem Velebitu, kao i na otocima.

Povijest

Ruta je porijeklom iz južnih zemalja Europe. Ruta je igrala nekad veliku ulogu kod starih Egipćana; Grci i Rimljani su je cijenili kao svetu biljku i kao začin. Spominje ju i Hipokrat.[nedostaje izvor]

Uporaba

U kulinarstvu zbog jake arome listići se upotrebljavaju u vrlo malim količinama. Ruta ima jaku mirodijsku aromu i jak okus, te se kao začin koristi rijetko i u malim količinama za začinavanje zelenih salata, jela od sira i ovčetine, kao dodatak namazima, umacima, marinadama, i za meso divljači. Dodaje se vinima kako bi dobila okus po muskantnom vinu, te rakijama.[4]

Konzumacija velikih količina rutvice može imati smrtne posljedice, a uporaba tijekom trudnoće opasna je. Ekstrakti smrdljive rutvice mutageni su i toksični za jetru.[5]

Sastav

U lišću i vršcima sadrži do 1,2 % eteričnog ulja,koje sadrži metil-para-nonilketon i metil-para-heptiketon, kinolinske alkaloide, flavonoidni glikozid rutin, furokumarinsku i kumarinsku smolu, jabučnu kiselinu, do 156,6 mg% vitamina C.[6]

Izvori

  1. https://www.agroklub.com/hortikultura/ruta-i-opasna-i-ljekovita/25346/
  2. [1] "Začini i začinsko bilje", recipeci.com, 2011.
  3. [2] "Začinsko i ljekovito bilje : Ruta - lat. Ruta graveolens L.", www.cvijet.info, 2011.
  4. [3] "Aromatične ljekovite biljke", www.istrapedia.hr, 2011.
  5. Rue Uses, Benefits & Dosage - Drugs.com Herbal Database. Drugs.com (engleski). Pristupljeno 15. prosinca 2024.
  6. Putirskij,I.N.,Prohorov,V.N. Universalnaja enciklopedija lekarstvenih rastenij,Moskva 2000.,str.249

Vanjske poveznice

Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Ruta
Wikivrste imaju podatke o taksonu Ruti

Strategi Solo vs Squad di Free Fire: Cara Menang Mudah!