PROFILBARU.COM

	Siniša Glavašević
	; Fotografija Siniše Glavaševića u Spomen domu Ovčara.
Rođenje	4. studenoga 1960.; Vukovar, Hrvatska
Smrt	20. studenoga 1991.; Ovčara, Hrvatska
Nacionalnost	Hrvat
Poznat(a) po	novinar, publicist
	Portal o životopisima

Siniša Glavašević (Vukovar, 4. studenoga 1960. – Ovčara, 20. studenoga 1991.), bio je hrvatski novinar, publicist i prozaik kojega su ubile srpske paravojne postrojbe tijekom bitke za Vukovar. Smatra se simbolom hrvatskog ratnog novinarstva te jednim od heroja Domovinskog rata^[1] za što je posmrtno odlikovan 2011. godine.^[2]

Životopis

Siniša Glavašević rodio se u Vukovaru 1960. godine. Bio je pisac proze, knjižničar,^[3] novinar, ratni izvjestitelj. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu, a studij komparativne književnosti i bibliotekarstva na Filozofskome fakultetu u Sarajevu. Nakon završetka školovanja radio je u školama u Lovasu i Borovu Naselju.^[4] Na Radio Vukovaru zaposlio se najprije kao spiker, a za vrijeme Domovinskog rata bio je urednik Hrvatskoga radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Bio je ranjen krhotinom granate 4. studenoga 1991. godine na putu u bolnicu gdje je krenuo prikupiti podatke za izvješće.^[5] Posljednje izvješće Siniša je poslao iz vukovarske bolnice 18. studenoga navečer.^[6] Poslije pada grada Vukovara odveden je, 19. studenoga 1991. godine, iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag. Naknadno je utvrđeno da je ubijen i pokopan u masovnoj grobnici na Ovčari 20. studenoga 1991. godine, a ekshumiran je i identificiran u veljači 1997. godine.^[5]

Pokopan je pokraj kolege i prijatelja Branimira Polovine^[5] na Mirogoju u Zagrebu,^[6] 14. ožujka 1997. godine.

Bio je oženjen Majdom s kojom ima sina Bojana.

Priče iz Vukovara

Matica hrvatska u Zagrebu posmrtno je 1992. godine izdala Sinišinu zbirku Priče iz Vukovara, sastavljenu od toplih priča o temeljnim ljudskim vrijednostima koje je Siniša čitao slušateljima radija opkoljenoga grada. Priče su prije tiskanja od Matice hrvatske čitane na Hrvatskom radiju u večernjem programu, stigle su 12. studenoga 1991. godine na privatni faks u zagrebačkom predgrađu i bile su poslane iz podruma vukovarske Opće bolnice.^[7] Ove lirske priče jedini su sačuvani literarni pokušaji Siniše Glavaševića.^[4] Knjiga Priče iz Vukovara izdana je u četiri izdanja Matice hrvatske u biblioteci Posebna izdanja (1. izd. 1992., 2. izd. 2001., 3. izd. 2007., 4. izd. 2019.). Godine 2009. Priče iz Vukovara objavljene su u izdanju Ogranka Matice hrvatske Vukovar (urednik: Mladen Kušec).^[8] Godine 2011. Priče iz Vukovara objavljene su u izdanju 24sata.^[9] Dva Esperanto izdanja objavljena su 1993. i 2006. godine (Rakontoj el Vukovar / tradukis Julijana Rusić,^[10] Croata Esperantista Unuigo-Esperanto Societo „Liberiga stelo", Zagreb-Osijek, 1993.; Rakontoj el Vukovar / tradukis el la kroata Lucija Borčić, Hrvatski esperantski savez, Zagreb, 2006.).^[1] Izdanje na njemačkome jeziku objavljeno je 1994. godine (Geschichten aus Vukovar, Verlag Kleine Schritte, Trier, 1994.).^[11] Također prevedena je na engleski jezik 2011. godine,^[12] a prevela ju je Tamara Budimir.^[1]^[13] Godine 2001. objavljen je CD Priče iz Vukovara: ratna izvješća (79 min., Orfej-HRT, Zagreb).^[14] Glumac Pere Eranović po Glavaševićevim Pričama stvorio je monodramu Priče iz Vukovara čija je premijera bila 14. studenoga 2015. godine (HNK Split, Scena 55).^[15] Predstava je doživjela preko stotinu izvedbi u Hrvatskoj i iseljeništvu.^[16]

Zaustavljeni glas

Višnja Starešina snimila je 2010. godine dokumentarni film Zaustavljeni glas, priču o Siniši Glavaševiću, Hrvatskom radiju Vukovar i stradanjima Vukovaraca.^[17]^[18] Film također prikazuje sudbine Branimira Polovine te francuskog dragovoljca domovinskog rata Jean-Michela Nicoliera koji su ubijeni na Ovčari,^[19] a dobio je Nagradu publike za najbolji film 20. Dana hrvatskog filma.^[20]

Nagrade, priznanja i spomen

1992.: Nagrada Ivan Šibl, za životno djelo.^[21]
2001. godine dobio je Nagradu Luka Brajnović. Nagradu dodjeljuje Škola komunikacije Sveučilišta Navarra iz Pamplone u Španjolskoj a dodjeljuje se od 1997. godine u čast lika i djela hrvatskoga pjesnika, književnika i novinara Luke Brajnovića, "profesionalcima koji su u svom radu na području komunikacije branili dostojanstvo ljudske osobe i temeljne vrijednosti slobode, tolerancije i solidarnosti."^[22]
Novinarsko-književnički susreti pod nazivom Grad - to ste vi, posvećeni novinaru Siniši Glavaševiću održavaju se u Vukovaru od 2006. godine u okviru programa Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine.
U spomen na Sinišu Glavaševića 5. studenoga 2007. godine vukovarska Peta osnovna škola preimenovana je u Osnovnu školu Siniše Glavaševića.^[23]
Njegova spomen poprsja nalaze se ispred Osnovne škole Siniše Glavaševića i Hrvatskoga radija Vukovar.^[24]^[25]
Posmrtno je odlikovan Redom kneza Domagoja s ogrlicom za pokazanu i posvjedočenu hrabrost i junaštvo u obrani Vukovara tijekom jeseni 1991. godine.^[2] Odlikovanje je primio njegov sin Bojan 15. studenoga 2011.^[26]
Godine 2012. u zagrebačkoj gradskoj četvrti Peščenica-Žitnjak jedna ulica imenovana je po njemu, Ulica Siniše Glavaševića.^[27]
Spomen ploča s imenima hrvatskih novinara, snimatelja i tehničara ubijenim u Domovinskome ratu na kojoj je i ime Siniše Glavaševića postavljena je na zgradi Hrvatskog novinarskog doma u Zagrebu.^[28]