Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 820, usvojenom 17. travnja 1993., nakon reafirmacije svih prethodnih rezolucija na temu trajnog mirovnog rješenja u Bosni i Hercegovini i regiji, Vijeće je raspravljalo o mirovnom planu za Bosnu i Hercegovinu i sveobuhvatnim koracima za osiguranje njezina implementacija.[1]
Vijeće je ponovno potvrdilo da je praksa etničkog čišćenja neprihvatljiva i da sve raseljene osobe trebaju biti vraćene svojim domovima. Navelo je Rezoluciju 808 (1993.) u kojoj su potvrđeni prijedlozi za osnivanje međunarodnog suda, dodatno izražavajući zabrinutost zbog stanja žrtava sukoba.
Rezolucija je potvrdila mirovni plan za Bosnu i Hercegovinu i njegovo prihvaćanje od strane dviju bosanskohercegovačkih strana, ali je izražena zabrinutost zbog odbijanja Sporazuma o prijelaznim aranžmanima od strane bosanskih Srba. Od svih je strana zatraženo da poštuju prekid vatre i ne sudjeluju u daljnjim neprijateljstvima, poštujući pravo Zaštitnih snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR) i međunarodnih humanitarnih agencija da imaju nesmetan pristup cijeloj zemlji i osiguraju sigurnost svog osoblja. Osuđeno je kršenje međunarodnog humanitarnog prava, posebice etničko čišćenje te pritvaranje i silovanje žena. Sve izjave date pod prisilom proglašene su ništavnim i navedeno da sve prognane osobe imaju pravo na povratak kući.
Vijeće sigurnosti objavilo je svoju namjeru pomoći u provedbi mirovnog plana i zatražilo od glavnog tajnika Butrosa Butros-Galija da izvijesti s detaljnim prijedlozima uključujući učinkovitu kontrolu teškog naoružanja u roku od 9 dana od usvajanja trenutne rezolucije, tražeći od država članica da surađivati s njim.
Rezolucija 820 usvojena je s 13 glasova za, nijednim i dva suzdržana iz Kine i Rusije.[2]
Vijeće je, djelujući prema Poglavlju VII Povelje Ujedinjenih naroda, tada odlučilo da se dolje navedene mjere trebaju provesti u roku od devet dana osim ako bosanski Srbi ne potpišu mirovni plan i prestanu s napadima, napominjući da će, ako se nastave, mjere stupiti na snagu odmah. Mjere su uključivale:
Vijeće je potvrdilo da se gore navedene mjere ne odnose na UNPROFOR, Međunarodnu konferenciju o bivšoj Jugoslaviji i Promatračku misiju Europske zajednice. Također je najavio svoju pozornost da će mjere biti ponovno razmotrene kada strana bosanskih Srba bude surađivala u dobroj vjeri s mirovnim planom Ujedinjenih naroda.