Radovan Ivšić

Radovan Ivšić.

Radovan Ivšić (Zagreb, 22. lipnja 1921. – Pariz, 25. prosinca 2009.), hrvatski pjesnik, pisac, dramatik, esejist, prevoditelj i nadrealist svjetskoga glasa, koji je najveću slavu stekao dramom Kralj Gordogan te zbirkom pjesama Crno.

Životopis

Rodio se kao sin Stjepana Ivšića, hrvatskog jezikoslovca, slavista, akcentologa i rektora Sveučilišta u Zagrebu (1940. – 1943.). Nakon što je završio klasičnu srednju školu u Zagrebu, diplomirao je humanizam i socijalne znanosti na Sveučilištu u Zagrebu.

Kroz svoj otpor ustaškom i komunističkom totalitarizmu pokazao se je kao duhovno i moralno nepotkupljiv umjetnik. Njegova su djela bila zabranjivanja kako tijekom, tako i nakon drugoga svjetskog rata.

Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, Ante Pavelić osobno je naredio zapljenu Ivšićeve prve knjige Narcis. Njegova drama Kralj Gordogan je bila zabranjena u Hrvatskoj pod fašističkom i komunističkom diktaturom sve do 1979. godine. Kritizirao je jeftinu politiku, komunizam i lažni nadrealizam. Bio je najveći kritičar Miroslava Krleže, koji je često nazivan najvećim hrvatskim piscem 20. stoljeća, smatrajući neoprostivima kako njegovo priklanjanje režimu, tako i njegovu nesklonost i nerazumijevanje koje je pokazivao prema modernoj umjetnosti.

Ivšić je proveo svoj život beskompromisno u duhu slobode. Te vrijednosti su ga približile nadrealističkom pokretu. 1954. godine seli u Pariz, gdje upoznaje Andréa Bretona, nakon čega ravnopravno sudjeluje u svim manifestacijama nadrealističkog pokreta, privatno i profesionalno surađujući s Bretonom, Péretom, Miróom, Benoîtom i drugim nadrealistima. Bio je u braku s francuskom pjesnikinjom Annie Le Brun.

Radovan Ivšić preveo je mnoga klasična i suvremena djela francuske književnosti na hrvatski jezik. Postao je jednom od najznačajnijih spona između hrvatske i francuske kulture, ravnopravno sudjelujući u nadrealističkom pokretu te prevodeći francuska djela na hrvatski jezik.

Odbio je sva priznanja.

Djela

• Daha, drama, 1941.
• Narcis, poema, 1942.
• Kralj Gordogan, drama, 1943.
• Vane, igrokaz, 1943.
• Sunčani grad, korska recitacija, 1944.
• Kapetan Oliver, drama, 1944.
• Vodnik pobjednik, drama, 1944.
• Snjeguljica i medvjedići, dječja drama u stihu, 1948.
• Tanke, zbirka pjesama, 1954.
• Akvarij, drama, 1956.
• Autour ou dedans, zbirka pjesama, 1974.
• Crno, zbirka pjesama, 1974.
• Bunar u kuli, poezija, 1974.
• Aiaxaia ili Moći reći, drama, 1982.
• U nepovrat, zbirka članaka i intervjua, 1990.
• Teatar, sabrane drame, 1998.
• Crno i crno, sabrane pjesme (1940. – 2002.), 2003.
• Poèmes, Gallimard, 2004.
• Théâtre, Gallimard, 2005.
• Cascades, Gallimard, 2006.

Nagrade i priznanja

• Šimun Šito Ćorić uvrstio ga je u svoju antologiju 60 hrvatskih emigrantskih pisaca.^[1]

Izvori

1. Šimun Šito Ćorić: 60 hrv. emigrantskih pisaca, Šimun Šito Ćorić, (arhivirano na [1] 5. prosinca 2012. Pristupljeno 10. ožujka 2019.

Vanjske poveznice

Logotip Wikicitata

Wikicitati imaju zbirke citata o temi Radovan Ivšić

• ^{[neaktivna poveznica]}
• Culturenet.hr
• mvinfo