Petko Vojnić Purčar (odnosno Petar Vojnić Purčar) (Subotica, 16. veljače 1939. − Petrovaradin, 7. lipnja 2017.)[1] je hrvatski književnik i sineast iz Vojvodine. Živi i radi u Novom Sadu. Vrlo je plodni prozaik, pisac više knjiga pripovjedaka, pjesama, romana, novela i drama. Uz to je i pjesnik i zapaženi filmaš.[2] Napisao je i brojne knjige eseja i putopisa. Snimio je nekoliko zapaženih kratkih filmova.
Osnovno i srednje školovanje (gimnazija) je imao u Subotici. Odlazi studirati u Beograd, na Filološki fakultet, i to jugoslavensku i svjetsku književnost, a u Parizu studira multimedijalnu režiju.
Djela su mu prevedena na više jezika.
Drame su mu izvedene na kazališnim pozornicama u Osijeku i Subotici, a radijske drame su mu emitirane na postajama u Zagrebu, Novom Sadu, Beogradu i drugdje.
Pisao je za Klasje naših ravni.[3]
Član je Upravnog odbora Društva književnika Vojvodine,[4] Društva hrvatskih pisaca i hrvatskog PEN-centra.
Na njegov poticaj je DKV 2010. utemeljio nagradu za najbolju knjigu na hrvatskom jeziku, nagradu Ilija Okrugić Srijemac.[5]
Književni kritičari su Vojnića Purčara uvrstili među vodeće hrvatske pripovjedače i romanopisce uopće, a djela Vojnića Purčara okvalificirali "čudesnim prizorom" i "neizbrisivim književnim žigom" suvremene hrvatske proze.[1]
U svojim pjesmama ima suvremeni, moderni pjesnički izraz i oblik.[2] Rabi metaforične likove (gavran), naracija mu je ponegdje bliska filmskoj, a u zadnjim djelima se posvetio i sudbini Hrvata u Panonskoj nizini, posebice mu u rodnoj Bačkoj.
Miroslav Krleža ga je u jednom razgovoru, naveo među "pisce europskog kruge", od cjelokupne prozne produkcije.
Medu 16 antologija gdje je uvršten, valja navesti antologiju proze i poezije bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.
Dobio je prestižnu NIN-ovu nagradu za roman "Dom sve dalji" 1997. godine.[2]
2003. mu je novela "Hrast lužnjak/Snivajući pod snijegom" na godišnjem natječaju zagrebačkog "Večernjeg lista" izabrana među 10 najboljih hrvatskih kratkih priča.
Dobitnik je pulske "Arene".
Dobitnik je Zlatnog medvjeda na berlinskom filmskom festivalu (za kategoriju film u cjelini).
2009. je dobio nagradu "Balint Vujkov – dida" za životno djelo u području književnosti.[1]
2014. godine dobio je nagradu za životno djelo Društva književnika Vojvodine.[1]
Književna djela:
Svojim djelima je ušao u antologiju poezije nacionalnih manjina u Srbiji Trajnik (prireditelja Riste Vasilevskog).[6]
Filmska djela: Autor je nekoliko dokumentarno-igranih filmova.
Izbor iz nagrada i priznanja: