Južnoamerička ploča je glavna tektonska ploča koja uključuje kontinent Južnu Ameriku, kao i značajno područje morskog dna Atlantskog oceana. Proteže se prema istoku do Afričke ploče, s kojom tvori južni dio Srednjoatlantskog hrpta.
Na istočnom rubu je divergentna granica s Afričkom pločom (južni dio Srednjeatlanstkog hrpta); južni rub je složena granica s Antarktičkom pločom, Skošanskom pločom i Južnosendvičkom pločom; zapadni rub je konvergentna granica s subducirajućom pločom Nazca; a sjeverni rub je granica s Karipskom pločom i oceanskom korom Sjevernoameričke ploče. Na Čileanskom trojnom spoju, blizu zapadne obale poluotoka Taitao – Tres Montes, oceanski greben poznat kao Čileansko kontinentsko podnožje aktivno subducira ispod Južnoameričke ploče.
Geološka istraživanja sugeriraju da se Južnoamerička ploča odmiče na zapad od Srednjoatlantskog grebena: "Dijelovi granica ploče koji se sastoje od relativno kratkih transformiranih rasjeda i segmenata grebena širenja, naizmjenično, predstavljeni su granicom koja slijedi opći trend."[2] Kao rezultat toga, gušća ploča Nazca, koja se kreće prema istoku, subducira ispod zapadnog ruba Južnoameričke ploče, duž pacifičke obale kontinenta, brzinom od 77 mm godišnje.[3] Sudar ovih dviju ploča odgovoran je za podizanje masivnog gorja Anda i za stvaranje brojnih vulkana (uključujući stratovulkane i štitaste vulkane) koji su razasuti po njima.[4][5]
Izvori
