Također, bio je osnivač, i jedan od čelnih ljudi Hrvatske pučke stranke, koja na izborima dobiva 9 mjesta. Obilazi seljake diljem zemlje, i poznat je po brizi za njihove probleme. U vremenu od 1931. do 1937. godine izdao je niz kalendara, godišnjaka, koje je nazivao Spomenicima. Bio je osnivač Društva Žumberčana, 1934. u Zagrebu. Iste godine bio je jedan od postavljača spomen-pločehrvatskomu povjesničaruTadiji Smičiklasu u mjestu Reštovu kraj Sošica. Bio je lokalpatriot svojega Žumberka. Njegovom je zaslugom, 1938. godine izgrađena banovinska cesta Budinjak-Sveta Jana.
Uhićen je navečer u subotu 12. svibnja1945. u biskupskoj kuriji u Križevcima i tu je noć proveo u križevačkom zatvoru. Ujutro 13. svibnja 1945. odveden je u zatvor OZNA-e u Zagrebu gdje je bio ispitivan do 25. lipnja1945. godine. Tada je sa skupinom ostalih uhićenika, među kojima i o. Kerubin Šegvić, dr. Ivo Guberina, Tomislav Filipović (Miroslav Majstorović), metropolit Germogen i drugi, prebačen u zatvor vojnoga suda u petrinjskoj ulici u Zagrebu. Dana 10. srpnja 1945., zbog pogoršanoga zdravlja, prevezen je u zagrebačku bolnicu Sestre milosrdnice gdje su ga predstavnici OZNA-e i Vojnog suda obavijestili da je pušten na slobodu. Ipak, u noći sa 22. na 23. kolovoza 1945., ispred njegove sobe postavljena je oružana straža koja je stalno stražarila ispred njegove sobe. Straža je povučena 30. kolovoza. Zatim mu je Vjerska komisija zabranila svako javno djelovanje te zbog toga nije mogao zarediti nove kandidate za svećenstvo. Podnio je zamolbu za umirovljenje, koju je Svetozar Rittig predao apostolskom legatu u Hrvatskoj dr. Ramiru Marconeu, prije njegova odlaska u Rim, ali odgovor nije dočekao. Preminuo je u biskupskome dvoru u Križevcima.[1]
Bunjevac, Stipan. 2005b. Izvorni dokumenti OZNE o biskup dr. Janku Šimraku o „prekrštavanju” Srba u NDH. Glas koncila. Nadbiskupski duhovni stol - Glas Koncila. Zagreb. (19): 25
