Izet Sarajlić

Izet Sarajlić
Rođenje	16. ožujka 1930. Doboj
Smrt	2. svibnja 2002. Sarajevo
Zanimanje	književnik, povjesničar filozofije
Književne vrste	poezija
Književni period	modernizam
Portal o životopisima

Izet Sarajlić (poznat kao Kiko; Doboj, 16. ožujka 1930. — Sarajevo, 2. svibnja 2002.) bosanskohercegovački je književnik i povjesničar filozofije bošnjačkog podrijetla. Jedan je od najprevođenijih bosanskohercegovačkih pjesnika.^[1]

Životopis

Rođen je 16. ožujka 1930. u Doboju. Ime je dobio po djedu s očeve strane, koji je bio činovnik za vrijeme Austro-Ugarske. Djetinjstvo je proveo u Trebinju i Dubrovniku, a 1945. se nastanjuje u Sarajevu, u kojemu će ostati sve do kraja života.

U Sarajevu je pohađao mušku gimnaziju, a u pjesništvo ulazi kao devetnaestogodišnjak, zbirkom poezije U susretu. Za vrijeme studija na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, radio je i kao novinar.

Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, odsjek Filozofije i komparativistike. Doktorirao je filozofske znanosti. Radio kao redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Kao član Društva pisaca Bosne i Hercegovine, zajedno sa Huseinom Tahmiščićem, Ahmetom Hromadžićem, Velimirom Miloševićem i Vladimirom Čerkezom, pokreće međunarodnu književnu manifestaciju Sarajevski dani poezije u organizaciji Društva pisaca Bosne i Hercegovine 1962. godine. Bio je član Akademije znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine i udruge intelektualaca „Krug 99”.

Preminuo je u Sarajevu, 2. svibnja 2002. godine.^[2]

Djela

Poezija

• U susretu (Sarajevo, 1949.)
• Sivi vikend (Sarajevo, 1955.)
• Minutu ćutanja (Sarajevo, 1960.)
• Posveta (Beograd, 1961.)
• Tranzit (Sarajevo, 1963.)
• Intermeco (Kruševac, 1965.)
• Godine, godine (Beograd, 1965.)
• Ipak elegija (Beograd, 1967.)
• Vilsonovo šetalište (Sarajevo, 1969.)
• Stihovi za laku noć (Beograd, 1971.)
• Pisma (Sarajevo, 1974.)
• Nastavak razgovora (Beograd, 1977.)
• Trinaest knjižica poezije(Priština, 1978.)
• Knjiga prijatelja (Sarajevo, 1981.)
• Neko je zvonio (Čačak, 1982.)
• Nekrolog slavuju (Beograd, 1987.)
• Oproštaj sa evropskim humanističkim idealizmom (Nikšić, 1989.)
• Sarajevska ratna zbirka (Sarajevo, 1992.)
• Knjiga oproštaja (Sarajevo, 1996.)
• 30. februar (Sarajevo, 1998.)

Proza

• Portreti drugova (Sarajevo, 1965.)
• Koga će sutra voziti taksisti (Sarajevo, 1974.
• V.P. (Sarajev, 1999.)

Poezija i proza

• Putujem i govorim (Sarajevo, 1967.)
• Slavim (Titograd, 1988.)

Filozofija

• Filozofijska i sociologijska bibliografija SRH od 1945-1962 (Beograd, 1966.)
• Franciskus Patricijus (Beograd, 1968.)
• Patricijeva filozofija bitka (Zagreb, 1970.)
• Biće beskonačnog (Sarajevo, 1973.)
• Hrestomatija etičkih tekstova patristike-skolastike renesanse (Sarajevo, 1978.)
• Pohvala filodoksiji (Sarajevo, 1978.)
• Osnovi marksizma sa teorijom i praksom socijalističkog samoupravljanja(Sarajevo, 1980.)
• Patricijeva kritika Aristotelesa (Zenica, 1996.)
• Logos u Herakleitosa (Sarajevo, 1997.)

Nagrade

• Druga nagrada Saveza Židovskih općina Jugoslavije, 1971.
• Dvadesetsedmosrpanjska nagrada, 1963.
• Disova plaketa, 1982.
• Zmajeva nagrada, 1985.
• Nagrada Branko Miljković, 1987.
• Nagrada ZAVNOBiH za životno djelo, 1989.
• Fund for Free Expression Award U.S.A, 1993.
• Talijanska nagrada Mediterranneo, 1997.
• Nagrada Erguvan, Istanbul, 1997.
• Premio Finaleinsieme, Modena, 1998.
• Nagrada Alberto Moravija, 2001.
• Šestotravanjska nagrada Grada Sarajeva, 2002.
• Počasni građanin grada Salerna, 2002.

Izvori

1. Sarajevo poetry. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. siječnja 2010. Pristupljeno 9. siječnja 2010.
2. Rođen Izet Sarajlić. historija.ba. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.

Vanjske povezice

• Sarajlićevo