Objavio je više opsežnih radova o starim toponimima koje je sam ili u suradnji istraživao na području otoka Krka i Istre. Suorganizator je Krčkog festivala 1935. godine, a uz njegovu pomoć je snimljen i prvi dugometražni dokumentarni film o otoku Krku 1938. godine, „Krk – najveći otok Jadranskog mora“. U suradnji s Vrbničaninom Hijacintom Petrisom, 1934. godine objavljuje „Antologiju novije čakavske lirike“ koju je smatrao svojim životnim djelom.
Zaljubljenost u zavičaj
Crkva svetog Vida iz 1100. godine u čijoj je obnovi sredinom 20. st. aktivno sudjelovao i Ive Jelenović
Iako je živio u Zagrebu, Ive Jelenović čitav je život bio veliki zaljubljenik u svoj rodni zavičaj i uvijek ga rado posjećivao. Naročito ga je zanimala njegova povijest, čokavica – oblik čakavskog narječja koji se govori u Dobrinju, poslovice, toponimi, običaji i „tonci“ (narodni plesovi) uz sopele. Aktivno je sudjelovao u obnovi drevne crkve Sv. Vida u svojem rodnom mjestu.
U mirovinu odlazi 1963. godine, ostajući u Zagrebu u kojem je i umro. Sahranjen je u Dobrinju uz zvuke narodne pjesme „U Dobrinju milo zvoni zvone“ te uz svečanu melodiju „Mantinjadu“ odsviranu u sopele.
