Istočni blok

Politička situacija u Europi tijekom Hladnog rata poslije 1948.

Istočni blok je naziv za komunističke zemlje srednje, istočne i južne Europe koje su bile priklonjene Sovjetskom Savezu.^[1] Jugoslavija je nakon raskola Tita i Staljina 1948. raskinula veze sa SSSR-om i pokrenula tzv. Pokret nesvrstanih. Unatoč čestoj zabludi, Jugoslavija nije bila dijelom Istočnoga bloka (nakon 1948.) te nije pripadala grupi zemalja iza Željezne zavjese jer je put u države zapadne Europe bio omogućen.

Katkada se Istočni blok identificira s Varšavskim paktom. Blok je doživio težak udarac poslije izlaza Jugoslavije iz istoga.

Obilježja svih zemalja Istočnoga bloka bile su ograničene slobode govora i kretanja, visoka cenzura medija, kult ličnosti i nizak životni standard.

Poslije pada Berlinskog zida i Gorbačovljeva raspuštanja SSSR-a, komunističke vlade brzo su počele padati, a neki vođe bili su i ubijeni, poput rumunjskog predsjednika Ceaușescua. Zemlje su se ubrzo počele priklanjati Zapadu, što je prethodovalo njihovom ubrzanom ekonomskom, političkom i kulturnom razvoju. Ovime je završeno razdoblje Hladnoga rata i blokovske politike.

Danas su gotovo sve europske zemlje Istočnoga bloka članice Sjeveroatlantskoga saveza, a većina je zemalja dio Europske Unije te drugih političkih i vojnih saveza s visokorazvijenim zemljama koje ponajprije uključuju Sjedinjene Američke Države, Kanadu, Australiju, Novi Zeland, Izrael, Južnu Koreju i Japan.^[2]

Izvori

1. Eastern bloc
2. blokovska politika