Igor Jovićević počeo je igrati nogomet u mladoj momčadi zagrebačkogDinama. Već sa 17 godina potpisao je, u ljeto 1991. godine, ugovor s Real Madridom. 1990-ih bio je oslovljavan nasljednikom Zvonimira Bobana,[1] no kasnije je zaigrao samo u B momčadi↓1madridskoga kluba, a u kojoj je tada nastupao s mladim igračima Raúlom, Gutijem, Juanom Esnáiderom, Urzaizom, Danijem i inima. Njegovu karijeru poremetila je teška ozljeda koju je zadobio igravši s hrvatskom reprezentacijom protiv Ukrajine.[1] Nakon stanke od godine dana, vratio se u Hrvatsku i zaigrao u drugome zagrebačkome klubu, NK Zagrebu. No nakon ozljede Jovićević nije bio više isti igrač. Igrao je još u Japanu, Brazilu, Francuskoj, Kini, Ukrajini te završio igračku karijeru ponovno u Kini, s novom ozljedom koljena, u dobi od 32 godine.
Nakon umirovljenja, Jovićević se počinje baviti trenerskim poslom. Dana 18. lipnja2014. godine postao je privremenim glavnim trenerom, a 1. rujna2015. godine glavnim trenerom u ukrajinskome FK Karpati Lavovu.[3][4] Od siječnja2016. godine nije trenerom u Karpati Lavovu kojega je napustio zbog neslaganja s upravom, a od 10. listopada iste godine trenerom je slovenskoga NK Celja.[5][6]
Jovićević je sin Dinamova nekadašnjeg braniča, Čede (1952. − 2020.) i Sanje Jovićević. Oženjen je i ima dva sina Filipa i Marcosa, obojicu igrača Dinamove akademije.
»Mladog Jovićevića odveo je Predrag Naletilić u Real u Madrid za milijun dolara. U ugovoru je bila i zanimljiva klauzula: "Ako Igor odigra samo jednu minutu za prvu momčad, klub mu mora dati novi ugovor, vrijedan pet milijuna dolara." No svijet je pokvaren i pretpostavljate da Igor nikada nije odigrao tu famoznu minutu. Godinama se kalio u Realu B.«[1]
_(1).jpg)
