Formula 1 – sezona 1961. bila je 12. sezona u prvenstvu Formule 1.
Sažetak sezone
Phil Hill je pobjedama na Velikoj nagradi Belgije na Spa-Francorchampsu i Velikoj nagradi Italije na Monzi, postao prvi Amerikanac koji je osvojio naslov prvaka u Formuli 1. Njegov momčadski kolega i kandidat za naslov, Nijemac Wolfgang von Trips pobijedio je također na dvije utrke te sezone. Von Trips je slavio na Velikoj nagradi Velike Britanije na stazi Aintree i na Velikoj nagradi Nizozemske na Zandvoortu, koja je upisana u povijest Formule 1 kao prva utrka na kojoj nije bilo odustajanja. Svi vozači koji su startali u utrci su utrku i završili.
Von Trips i Hill, zajedno s Amerikancem Richijem Gintherom su bili vozači Ferrarija koji je ove sezone osvojio prvi konstruktorski naslov u Formuli 1. Uoči sezone prešlo se sa standardnih L6 2,5 litrenih motora na L4 1,5 litrene motore, zbog čega su mnogi bili nezadovoljni. Enzo Ferrari se odlučio za V6 motore, te je napravio dominantan bolid za ovu sezonu. Carlo Chitti je stajao iza cijelog projekta. Motor je nastao na temeljima motora za F2 koji je dizajnirao Vittorio Jano, a Chiti je napravio određene preinake. Nakon što je motor bio testiran na jednoj utrci 1960., krenulo se u dizajniranje nove šasije. Novi bolid je nosio oznaku 156, a još je znan kao „morski pas“ ili „sharknose“ zbog specifičnog izgleda prednjeg kraja. Motor je bio najjači dio bolida. Povećan je kut između cilindara, sa 65 na 120 stupnjeva, što je omogućilo da cijeli bolid bude niži i ima niže težište. Povećana je i snaga na 190 KS, što je značilo da je Ferrari imao oko 30 KS snažniji motor od britanske konkurencije.[1]
Velika nagrada Maroka je trebala biti posljednja utrka u kalendaru, ali je otkazana treću godinu za redom, zbog nedostataka finacijskih sredstava da se utrka održi.
Sistem bodovanje
Za vozače
Mjesto
Bodovi
1.
9
2.
6
3.
4
4.
3
5.
2
6.
1
Za konstruktore
Mjesto
Bodovi
1.
8
2.
6
3.
4
4.
3
5.
2
6.
1
Samo 5 najboljih rezultata u 8 utrka računali su se za prvenstvo vozača.
Samo 5 najboljih rezultata u 8 utrka računali su se za prvenstvo konstruktora.
Ako je više bolida jednog konstruktora završilo utrku u bodovima, samo najbolje plasirani bolid osvajao je konstruktorske bodove.
Ferrari je osvojio ukupno 52 boda, ali samo maksimalnih 40 bodova koliko ih je mogao osvojiti u pet najboljih utrka, su se računala za prvenstvo konstruktora.
Porsche je osvojio ukupno 23 boda, ali samo 32 boda osvojena u pet najboljih utrka su se računala za prvenstvo konstruktora.
Cooper-Climax je osvojio ukupno 18 bodova, ali samo 14 bodova osvojenih u pet najboljih utrka su se računala za prvenstvo konstruktora.
U rubrici bodovi, prikazana je bodovna prednost vodećeg vozača / konstruktora ispred drugoplasiranog, dok je žutom bojom označena utrka na kojoj je vozač / konstruktor osvojio naslov prvaka.