Fedor Hanžeković (Bijeljina, 9. siječnja 1913. – Zagreb, 18. kolovoza 1997.), bio je hrvatski filmski redatelj igranih i dokumentarnih filmova. Sin pisca Mate Hanžekovića.[1]
Prije početka filmske karijere studirao je na zagrebačkom sveučilištu povijest umjetnosti i engleski jezik. U Engleskoj u Exeteru studirao povijest umjetnosti do 1939. Nakon povratka u Zagreb, radi kao slobodni novinar i prevoditelj s engleskoga. Preveo je djela G. B. Shawa i M. Twaina je jedan roman J. Londona. Od 1941. je radio u novinskoj agenciji Velebit do 1945.[1] Poslije završetka drugog svjetskog rata Hanžeković je režirao nekoliko političkih dokumentarnih filmova od kojih je najpoznatiji Stepinac pred narodnim sudom u kome je dokumentirao suđenje zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Stepincu.[2]
Tijekom 1950-ih postao je daleko poznatiji po igranim filmovima koji su bili adaptacije književnih djela. Od njih je najpopularnije djelo Svoga tela gospodar iz 1957., koji je dobio nagradu Veliku zlatnu arenu za najbolji film.[2]
Bio je jedan od osnivača i urednika filmskog magazina Filmska kritika.[2]
Dobitnik Nagrade Vladimir Nazor 1974. i Nagrade AVNOJ-a 1982., obje za životno djelo.[1]
1961. Dušan Vukotić • 1963. Branko Bauer • 1966. Tomislav Pinter • 1968. Antun Vrdoljak • 1969. Krsto Papić • 1970. Nikola Babić & Fabijan Šovagović • 1971. Zlatko Bourek • 1972. Nedeljko Dragić • 1975. Zlatko Grgić • 1976. Mate Relja • 1978. Zdenko Gašparović & Lordan Zafranović • 1979. Fadil Hadžić • 1981. Rajko Grlić • 1982. Tomislav Pinter • 1983. Krešimir Zimonić • 1984. Pavao Štalter • 1985. Zvonimir Berković • 1986. Veljko Bulajić • 1987. Dejan Šorak • 1988. Krsto Papić • 1989. Ivan Ladislav Galeta • 1990. Bruno Gamulin • 1991. Zrinko Ogresta • 1992. Petar Krelja & Branko Cahun • 1993. Neven Hitrec • 1994. Lukas Nola • 1995. Vjekoslav Vrdoljak • 1996. Enes Midžić • 1997. Milan Blažeković • 1998. Ivo Gregurević • 1999. Vinko Brešan • 2000. Lukas Nola • 2001. Biljana Čakić-Veselič • 2002. Ivan Faktor • 2003. Zrinko Ogresta • 2004. Goran Višnjić • 2005. Tomislav Radić • 2006. Simon Bogojević Narath • 2007. Ognjen Sviličić • 2008. Arsen Antun Ostojić • 2009. Branko Schmidt • 2010. Danilo Šerbedžija • 2011. Silvestar Kolbas • 2012. Rene Bitorajac • 2013. Velibor Jelčić • 2014. Emir Hadžihafizbegović • 2015. Ivona Juka • 2016. Hana Jušić • 2017. Goran Bogdan • 2018. Nebojša Slijepčević • 2019. Dana Budisavljević • 2020. Danilo Šerbedžija • 2021. Antoneta Alamat Kusijanović • 2022. Juraj Lerotić • 2023. Ivan Ramljak
1967. Oktavijan Miletić • 1970. Branko Marjanović • 1973. Fedor Hanžeković • 1974. Branko Blažina • 1975. Antun Nalis • 1976. Rudolf Sremec • 1977. Branko Majer • 1978. Obrad Gluščević • 1979. Branko Belan • 1980. Branko Bauer • 1981. Aleksandar Marks • 1982. Mate Relja • 1983. Krešo Golik • 1984. Fadil Hadžić • 1985. Nikola Tanhofer • 1986. Vatroslav Mimica • 1987. Ante Babaja • 1988. Tomislav Pinter • 1989. Frano Vodopivec • 1990. Antun Vrdoljak • 1991. Fabijan Šovagović • 1992. Zvonimir Berković • 1993. Radojka Tanhofer • 1994. Pavao Štalter • 1995. Željko Senečić • 1996. Mia Oremović • 1997. Tea Brunšmid • 1998. Boris Dvornik • 1999. Ante Peterlić • 2000. Duško Jeličić • 2001. Ernest Gregl • 2002. Borivoj Dovniković • 2003. Ilija Ivezić • 2004. Vladimir Tadej • 2005. Zoran Tadić • 2006. Krsto Papić • 2007. Arsen Dedić • 2008. Božidar Žižić • 2009. Veljko Bulajić • 2010. Božidarka Frajt • 2011. Hrvoje Turković • 2012. Ivica Rajković • 2013. Nedeljko Dragić • 2014. Ivo Štivičić • 2015. Eduard Galić • 2016. Božidar Smiljanić • 2017. Rajko Grlić • 2018. Rade Šerbedžija • 2019. Vera Zima • 2020. Branko Ivanda • 2021. Petar Krelja • 2022. Dubravka Premar • 2023. Branko Schmidt