Otok je prvobitno bio naseljen Ligurima i u prošlosti je bio jako poznat po željeznoj rudi i rudnicima. Grci su otok zvali Aethalia (plamen) zbog topionica za obradu metala.
Otok su poslije preuzeli Etruščani, a zatim (poslije 480. pr. Kr.) Rimljani. Poslije raspada Rimskog Carstva, otok su napadali barbari i Saraceni. Početkom je 11. stoljeća otok postao dio Republike Pise. Kada je 1398. godine otok prodan viscontijskomMilanu, stekli su ga Appiani, gospodari Piombina čiji je posjed bio iduća dva stoljeća. Godine 1546. dio otoka predan je Cosimu I.Mediciju koji je utvrdio Portoferraio i nazvao ga Cosmopolis,[3] a 1577. ostatak je otoka vraćen Appianijima. Godine 1603. španjolski je kralj Filip II. zauzeo Porto Azzurro i tu dao izgraditi dvije tvrđave. Godine je 1802. otok postao francuski posjed što je izazvalo gospodarski procvat.[4]
Nakon sporazuma u Fontainebleau, francuski je car Napoleon prognan na Elbu nakon prisilne abdikacije 1814., a u Portoferraio je stigao 3. svibnja1814. Bilo mu je dopušteno zadržati osobnu stražu od 400 vojnika.[5] Iako je službeno bio vladar Elbe, otok su nadzirale britanske mornaričke ophodnje.
Za vrijeme boravka na otoku, Napoleon je proveo nekoliko gospodarskih i društvenih reformi kako bi poboljšao kvalitetu života otočana. Na otoku jer ostao 300 dana, a onda je pobjegao i vratio se u Francusku 26. veljače te je počela vladavina sto dana. Nakon poraza kod Waterlooa Napoleon je opet prognan, ali ovaj put na Svetu Helenu.
Francuske snage iskrcale su se na otoku 17. lipnja1944. oslobađajući otok od Nijemaca. Danas je otok poznat po vinu i turizmu.[6]
Zemljopis
Površina je otoka 223 km², a dužina je obale oko 147 km. Otok je dugačak 29 km, a širok 18,5 km. Najviša je točka Monte Capanne (1018 m). Najveće je naselje na otoku Portoferraio.[7]