Sicilija (talijanski i sicilijanski: Sicilia) je autonomna regija u Italiji i najveći otok u Sredozemnom moru. S površinom od 25 710 km² koja uključuje i okolne manje otoke, ovo je najveća regija u Italiji. Trenutno na Siciliji živi više od pet milijuna stanovnika, od toga najviše u gradu Palermu. Otok je poznat po nekim od najvažnijih turističkih lokaliteta u Italiji.
U svibnju 1946. Sicilija je u sklopu Talijanske republike dobila status autonomne regije. Glavni grad Sicilije je Palermo (686.722 stanovnika), a drugi važniji gradovi su: Catania(313.110 stanovnika), Messina(252.026 stanovnika), Sirakuza(123.657 stanovnika), Gela(72.774 stanovnika), Trapani(68.346 stanovnika), Caltanissetta(61.438 stanovnika), Agrigento(54.619 stanovnika), Ragusa(69.794 stanovnika), Marsala(50.000 stanovnika) i Enna(28.983 stanovnika).
Sicilija se ističe po vlastitoj povijesti, kulturi, umjetnosti, arhitekturi, kuhinji i jeziku. Gospodarstvo regije temelji se većinom na poljoprivredi i turizmu.
Povijest
Prvobitna plemena
Prvobitne stanovnike Sicilije sačinjavala su tri italskaplemena, od kojih su najraniji i najistaknutiji bili Sikanci (Sikani) koji su prema Tukididu došli s Iberskog poluotoka.[1] Važni povijesni dokazi nađeni su u obliku sikanskih pećinskih crteža koji datiraju iz pleistocenskog razdoblja, oko 8000. pr. Kr.[2]
Elimljani (Elimi) su bili sljedeće pleme koje se naselilo na Siciliji, a koje je došlo s Egejskog mora.[3] Iako ne postoje dokazi o međuplemenskim ratovima, naseljavanjem Elimljana u sjeverozapadnom dijelu otoka, Sikanci su se preselili na istok.
Zadnje pleme koje se doselilo na otok bili su Sikulci (Sikuli) koji su došli iz kontinentalne Italije oko 1200. pr. Kr. i koji su se naselili na istoku otoka, prisiljavajući Sikance na naseljavanje u sredini otoka.[2]
Antičko razdoblje
Oko 750. pr. Kr., Grci su počeli kolonizirati Siciliju i osnivati mnoga važna naselja od kojih je najvažnija kolonija bila Sirakuza. Sikanci i Sikunci su bili vrlo brzo asimilirani u helensku kulturu, a cijelo područje postalo je dio Velike Grčke zajedno s ostatkom južne Italije koju su također kolonizirali Grci.
Zbog plodnosti tla je uzgajanje maslina i vinove loze bilo vrlo uspješno, što je potaklo trgovinu.[4] Grčka religija je proširena diljem otoka, što se vidi po mnogim hramovima koji su izgrađeni na Siciliji, kao što su oni u Dolini hramova kod Agrigenta.[5] Tijekom Peloponeskog rata su Atenjani krenuli u pohod na Siciliju s namjerom osvajanja Sirakuze. Sirakuza je kao saveznike uzela Spartu i Korint što je rezultiralo uništenjem atenske vojske i brodova, a većina preživjelih prodana je u roblje.[6]
I dok je grčka Sirakuza kontrolirala veći dio Sicilije, na zapadu otoka postojalo je nekoliko kartažanskih kolonija. Sudarom ovih dviju kultura počeli su Sicilijanski ratovi.[7] Grčka je počela uspostavljati mirne odnose s Rimskom Republikom262. pr. Kr., a Rimljani su tražili aneksiju Sicilije kao prve provincije u njihovom carstvu. Umješavanjem Rima u Prvi punski rat izbačeni su Kartažani, čime je 242. pr. Kr. Sicilija postala prva rimska provincija izvan Apeninskog poluotoka.[7] Tijekom Drugog punskog rata u kojem je ubijen Arhimed, Kartažani su pokušali oduzeti Siciliju Rimljanima. Nakon neuspjelog pokušaja Rimljani su postali još odlučniji u uništenju ovog neprijatelja.
Kao žitnica carstva Sicilija je bila vrlo važna Rimljanima. Iako je za vrijeme Augusta pokušano uvođenje latinskog jezika, Sicilija je u kulturnom smislu ostala grčka. Kršćanstvo se prvi put pojavilo na otoku negdje poslije 200. godine. U razdoblju sve do ukidanja zabrane kršćanstva 313., mnogi su Sicilijanci postali mučenici kao sv. Agata, sv. Kristina, sv. Lucija i mnogi drugi.[8] Kršćanstvo se ubrzano širilo tijekom iduća dva stoljeća. Razdoblje povijesti Sicilije kao rimske provincije trajalo je sveukupno oko 700 godina.[8]
Rani srednji vijek
Padom Rimskog Carstva Siciliju su zauzeli Vandali440. godine. Budući da su već zauzeli dijelove rimske Francuske i Španjolske, Vandali su postali važna sila u zapadnoj Europi. Nedugo vremena kasnije, Goti su istjerali Vandale i zauzeli Siciliju. Ostrogotsko osvajanje Sicilije (a i Italije) pod vodstvom Teodorika Velikog započelo je 488. godine. Iako su Goti bili Germani, Teodorik je oživljavao rimsku kulturu i dopustio vjerske slobode.[9]
Nakon izbijanja Gotskog rata između Ostrogota i Bizantskog Carstva, Sicilija je postala prvi dio Italije kojeg je zauzelo Bizantsko Carstvo. Sicilija je Bizantu koristila kao baza za daljnje osvajanje Italije, nakon čega su osvojeni svi važniji talijanski gradovi, te ostrogotska prijestolnica Ravenna.[10] Novi ostrogotski kralj Totila osvaja Siciliju 550. godine, ali biva pobijeđen dvije godine kasnije.
Godine 826., Eufemije, zapovjednik bizantske flote na Siciliji prisiljava časnu sestru na brak. Nakon što je car Mihajlo II. saznao za to, naređuje generalu Konstantinu da zapovjedniku odsječe nos. Eufemije je ubio Konstantina i zauzeo Sirakuzu, nakon čega biva pobijeđene i istjeran u sjevernu Afriku.[12] Ondje nudi vlast nad Sicilijom Zijadatu Alahu I., aglabidskom emiru Tunisa, kao protuuslugu za njegovu zaštitu. Nakon toga je na Siciliju poslana islamska vojska sastavljena od Arapa, Berbera, Španjolaca, Kretana i Perzijanaca.[12] Zbog jakog otpora je tek nakon jednog stoljeća bizantska Sicilija osvojena. Sirakuza jako dugo nije pala, Taormina je osvojena 902., a ostatak otoka je postepeno osvojen do 965. godine.
Ova vladavina popraćena je čestim pobunama bizantskih Sicilijanaca, pogotovo na istoku. Na otok su donesene nove poljoprivredne kulture, kao naranča, limun, pistacija i šećerna trska.[13] Kršćanima je bilo dopušteno prakticiranje religije na što se dodatno plaćao porez. Sicilijanski emirat počeo se raspadati zbog sukoba unutar vladajuće dinastije.[12]
Do 11. stoljeća u južnoj Italiji su kao plaćenici bili uzimani Normani, koji su bili kršćanski potomci Vikinga. Oni su pod Rogerom I. oslobodili Siciliju od muslimanske vlasti.[12] Nakon Apulije i Kalabrije, zauzeo je i Messinu s vojskom od 700 viteza. Godine 1068., Roger I. pobijedio je muslimane kod Misilmerija, ali najvažnija bitka bila je opsada Palerma, nakon čega je Sicilija u potpunosti potpala pod normansku kontrolu do 1091. godine.
Pod normanskom vlasti je i dalje glavni grad bio Palermo. Roger II. je za vrijeme svoje vladavine uspio podignuti status otoka, zajedno s Maltom i južnom Italijom, u kraljevstvo 1130. godine.[14][15] U ovom razdoblju je Kraljevina Sicilija bila jedna od najbogatijih država u Europi. U značajnom broju ovdje su došli i doseljenici sa sjevera Italije i Kampanije, čime je stanovništvo otoka postalo latinizirano. Također je i Rimokatolička Crkva u potpunosti zamijenila dotadašnju bizantinsku istočnu kršćansku crkvu.[16]
Zbog snažnog protivljenja lokalnog stanovništva francuskoj zbog zlostavljanja i oporezivanja, 1282. izbio je sukob poznat kao Rat sicilijanske večernje u kojem je poubijeana gotovo cijela francuska populacija otoka.[17] Nakon što im je papa odbio pomoći, Sicilijanci su se za pomoć u ratu okrenuli aragonskom kralju Petru III. Petar je zadobio kontrolu nad Sicilijom, dok su Francuzi ostali vladari Napuljskog Kraljevstva. Rat je nastavljen sve do mira u Caltabellotti1302. godine, kad je papa Bonifacije VIII. priznao Fridrika III. kao kralja Sicilije i Karla II. kako kralja Napulja.[17] Od tada su Sicilijom kao zasebnim kraljevstvom vladali rođaci aragonskih kraljeva, a od 1409. kao dijelom Krune Aragona.[4]
Dva velika potresa pogodila su otok 1542. i 1693. godine, nekoliko godina prije zadnjeg potresa otok je pogodila i kuga.[17] Pobune koje su izbile u 17. stoljeću, silom su ugušene, pogotovo bune u Palermu i Messini.[4]Sporazumom u Utrechtu iz 1713. Sicilija je dodijeljena Savojskoj dinastiji koja ju je nakon sedam godina vlasti zamijenila za Sardiniju s Karlom VI. iz austrijske dinastije Habsburg.[18]
Dok je Austrija vodila rat za poljsko prijestolje, španjolski je kralj Karlo III. osvojio Siciliju i Napulj.[19] Isprva je Sicilija uspjela ostati zasebno kraljevstvo u personalnoj uniji, dok su Burbonci vladali iz Napulja. Pojavom NapoleonovaPrvog francuskog carstva je osvojen Napulj bitkom kod Campo Tenesea, a na napuljsko prijestolje dolaze bonapartistički kraljevi. Ferdinand III. bio je prisiljen povući se na Siciliju koja je i dalje bila pod njegovom kontrolom uz britansku pomoć.[20] Nakon Napoleonskih ratova, Napulj i Sicilija službeno se spajaju u Kraljevstvo obiju Sicilija pod burbonskom vlašću. Revolucionarni pokreti protiv burbonske vlasti izbijaju 1820. i 1848. godine. Ove revolucionarne 1848. godine je Sicilija izborila nezavisnost na šest mjeseci, sve dok burbonske vojne snage nisu ponovno preuzele kontrolu u svibnju 1849. godine.[21]
Ujedinjenje Italije
Nakon Garibaldijevog pohoda s tisuću dobrovoljaca, Sicilija 1860. postaje dio Kraljevine Italije u procesu talijanskog ujedinjenja.[22] Pohod je počeo u Marsali, a završio opsadom Geate gdje su izbačeni i zadnji Burbonci, a Garibaldi najavio svoju vlast u ime kralja Viktora Emanuela II. Protusavojska pobuna koja je težila sicilijanskoj neovisnosti izbila je u Palermu 1866. godine, ali biva brutalno ugušana u tjedan dana.[22] Kolaps sicilijanskog (i cijelog južnotalijanskog) gospodarstva izaziva val emigracije.[22] Zbog negodovanja ljevičarskih i separatističkih skupina, talijanske vlasti su opet intervenirale 1894. godine.[23]
Geološki sjeverni kraj otoka dio je iste tektonske ploče kao kontinentalna Italija, dok je južni kraj dio afričke ploče. Zbog podvlačenja afričke pod euroazijsku ploču stvoren je planinski reljef u tom području koje je također sezmički vrlo aktivno.
Prije 5,96 do 5,3 milijuna godina, tijekom messinija (zadnje faze miocenskog perioda), Sredozemlje je bilo izolirano od Atlantskog oceana, vjerojatno zbog povišene tektonske aktivnosti. To je dovelo do krize saliniteta; Sredozemno more je ubrzano isparavalo, što je dovelo do povećane koncentracije soli. To je dovelo do taloženja karbonata i sulfata na morskom dnu.
U 19. stoljeću se zbog vulkanske aktivnosti u Sicilijanskom prolazu pojavio novi otokFerdinandea, koji se danas nalazi nekoliko metara ispod morske površine.
Ovo je najvećim dijelom brežuljkasto područje (61,4% teritorija), nakon čega planine čine 24,5% površine, dok ravnice čine samo 14,1% od kojih je najveća Catanijska nizina. Reljef otoka je vrlo raznolik. U istočnom dijelu nalaze se planine Peloritani, Nebrodi i Madonie. Na planinskom lancu Madonie nalazi se Pizzo Carbonara koji je drugi po visini vrh na Siciliji (1977 metara).
U središtu otoka nalaze se planine Erei, gdje se na 948 metara visine nalazi grad Enna. U jugoistočnom dijelu raguske i siracuske pokrajine nalaze se planine Iblei. Na zapadu je također planinsko područje gdje je nalaze planine Sicani, s najvišim vrhom na planini Cammarata (1 580 m), te planine koje okružuju ravnicu Conca d'Oro gdje se nalazi Palermo. Na istoku se nalazi, vidljiv i preko Mesinskog tjesnaca s vrha planina Aspromonte u Kalabriji, vrh Etne visok 3 263 metara. Iako blizu vulkana, obližnja Catanijska nizina koja se nalazi uz obalu nije vulkanskog nego aluvijalnog podrijetla, a stvorena je nanosima rijeke Simeto.
Danas je jezero Pergusa jedino prirodno jezero na Siciliji, nakon što je prije nekoliko desetljeća isušeno jezero Lentini. Jezero Pergusa koje je paleovulkanskog podrijetla poznato je po mitovima i legendama. Ovo jezero je danas ugroženo zbog iskorištavanja vode jezerskih pritoka za potrebe ljudi. Gradnjom brana stvorena su velika umjetna jezera, kao jezero Ancipa ili jezero Pozzillo koje je najveće na otoku. Među ostalim umjetnim jezerima su i Lago Arancio, Lago di Piana degli Albanesi, te Lago di Ogliastro.
Klima
Na Siciliji vlada mediteranska klima, koju karakteriziraju topla proljeća i jeseni, vrela ljeta i blage zime. Na obalnom području, pogotovo na jugozapadu, ljeta su vrlo suha zbog afričkih struja. Općenito su ljeta na Siciliji vruća i kišovita, ali s malo vjetra, pogotovo u unutrašnjosti. U tirenskom području i na Etni su najhladnija područja na otoku. Na najvišim dijelovima otoka (Etna, Madonie, Nebrodi) često su obilne sniježne padaline.
U unutrašnjosti i uz južnu obalu padaline su oskudne, dok su uz tirensku obalu i u području Messine i Etne puno obilnije. Snijeg rijetko pada na obali, a češći je na tirenskoj strani. Istočni dio otoka često pogađaju oluje i poplave. 17. listopada 1951. godine, meteorološka stanica blizu Lentinija zabilježila je 702 mm kiše, što je najviša zabilježena dnevna količina kiše u Italiji.
Zahvaljujući vrelom pustinjskomvjetruscirocco koji dolazi iz Sahare, moguće su temperature i iznad 45°C. Europski rekord zabilježen je na Siciliji u gradu Catenanuova, 10. kolovoza 1999. godine, kad se temperatura popela na 48,5°C.
Veliki problem otoka je nedostatak padalina u ljetnim mjesecima, što utječe na opskrbu vodom zbog čega su u nekim pokrajinama česte nestašice.
Tablica prikazuje podatke tri meteorološke stanice na Siciliji:[27]
Naziv
vis
pgt
pljt
pzt
p/g
kd
Enna
964
15,6
23,3
4
695
69
Messina
54
21,8
26,5
11,5
893
109
Trapani-Birgi
14
18,9
23,9
9,7
452
88
Naziv = naziv meteorološke stanice; vis = nadmorska visina u metrima; pgt = prosječna godišnja temperatura u °C; pljt = prosječna ljetna temperatura u °C; pzt = prosječna zimska temperatura u °C; p/g = godišnje padaline u milimetrima; kd = broj kišnih dana u jednoj godini.
Flora i fauna
U prošlosti je Sicilija bila prekrivena šumama, koje su tijekom stoljeće posječene kako bi se dobilo drvo za brodove, te plodno zemljište. Na zapadnoj i istočnoj obali otoka nalazi se makija. Veće šumske površine nalaze se na planinama Madonie i Nebrodi. Ova rastu hrast plutnjak, bukva, bor i sicilijanska jela koja je tipična za ovaj otok. Na planinama Iblei rastu rogači.
Usprkos krčenju šuma, Sicilija je s oko 3000 vrsta biljaka jedan od otoka najbogatijih vegetacijom na Mediteranu. Uz mnogo divljeg cvijeća što ovdje raste kao što su jasmin ili orhideje, na otoku se nalaze i neke egzotične biljke kao fikus, banane i papirus. Još od grčkih i rimskih vremena ovdje se uzgaja vinova loza, masline i žitarice, a kasnije su se počele uzgajati rajčice i citrusi. Posebno plodna područja su padine Etne i Catanijska nizina.
Na Siciliji postoje četiri regionalna parka prirode i više prirodnih rezervata i ostalih zaštićenih područja.
Regionalni parkovi prirode
Parco dei Nebrodi
Parco dell'Etna
Parco delle Madonie
Parco fluviale dell'Alcantara.
Neki od regionalnih prirodnih rezervata
Riserva naturale speciale Lago di Pergusa
Riserva naturale Oasi Faunistica di Vendicari
Riserva naturale orientata dello Zingaro
Riserva naturale Fiume Ciane e Saline di Siracusa
Riserva naturale Oasi del Simeto
Riserva naturale orientata Biviere di Gela
Riserva naturale orientata Cavagrande del Cassibile
Riserva naturale integrale Macalube di Aragona
Riserva naturale della Foce del Fiume Irminio
Politika
Sicilija je regija s posebnim statusom i ima široku političku i upravnu autonomiju. Zakonodavno tijelo je Sicilijanska regionalna skupština (Assemblea Regionale Siciliana; Assimbrea Riggiunali Siciliana). Skupština se sastoji od 90 zastupnika koji se izravno izabiru. Sicilijanski parlament je stvorio Roger II.1130. godine i jedan je od najstarijih u Europi. Od 2001. se predsjednik regije također izabire izravno.
Poseban status Sicilija je dobila 15. svibnja1946. godine, a stvaranjem Republike Italije je ustavno Sicilija dobila autonomiju. Dodjeljivanjem autonomije se ublažio jaki separatistički pokret koji se posebno razvio za vrijeme fašističkog režima. Separatistički pokret su podržali i lokalni mafijaši. I danas ovaj pokret razdijeljen u razne frakcije i stranke ima značajnu potporu.
Politička podjela
Sicilija je podijeljena na devet pokrajina. To su:
U zagradama se nalazi broj općina u pojedinoj pokrajini.
Početkom 20. stoljeća je Sicilija bila podijeljena na sedam pokrajina: Caltanissetta, Catania, Girgenti, Messina, Palermo, Siracusa i Trapani. Castrogiovanni (kasnije Enna) i Ragusa postali su 1926. i 1927. glavna pokrajinska mjesta razdvajanjem Catanijske i Caltanissettske pokrajine, te izuzimanjem dijela općina iz pokrajine Sirakuze.
Danas Sicilija ima devet pokrajina, a postoje i planovi za stvaranje tri nove pokrajine.
Stanovništvo
Činjenica da je u vrijeme talijanskog ujedinjenja na Siciliji vladala velika ekonomska kriza i da je stanovništvo otoka bilo politički pritiskivano, izazvala je val emigracije s otoka. Između 1880. i početka Prvog svjetskog rata veliki broj Sicilijanaca se preselio većinom u Ameriku. Iako su nakon Drugog svjetskog rata provedene reforme, mnogo Sicilijanaca je između 1950. i 1970. otišlo raditi u inozemstvo. Većina ruralnog stanovništva otoka preselilo se u urbana središta na obali, zbog čega je unutrašnjost slabo naseljena. U pet najvećih sicilijanskih gradova živi više od trećine stanovništva.
Prosječna očekivana životna dob je 73,2 godine za muškarce i 78 godina za žene.[28] Oko 95 % stanovništva su rimokatolici.[29] U blizini Palerma postoji nekoliko naselja s albanskim (Arbëreshë) stanovništvom. Još jednu etničku skupinu čine sjevernoafrički muslimani, većinom iz Tunisa.
Veliki broj Sicilijanaca govori talijanski i sicilijanski jezik, koji je poseban romanski jezik s više od 250 000 riječi. Jedan dio sicilijanskog jezika čine i grčke, latinske, katalonske, arapske, španjolske i druge posuđenice.[30] Sicilijanski jezik se djelomično govori i u Kalabriji i Apuliji, a imao je i značajan utjecaj na malteški jezik. Budući da se danas talijanski uči u školama i da je dominantan jezik medija, u nekim urbanim područjima je istisnuo sicilijanski na drugo mjesto.
Sicilijanski jezik je znatno utjecao i na prvi standardni talijanski, iako se nije široko koristio. U srednjem vijeku su na ovom jeziku stvorena mnoga poznata umjetnička djela. Na sicilijanskom jeziku napisan je i prvi sonet kojeg je napisao Giacomo da Lentini.
Među ostalim jezicima koji se govore na otoku je i lokalni dijalekt albanskog jezika kojeg govore potomci izbjeglica iz 15. stoljeća. Sicilijanski Albanci su većinom bizantski katolici i koriste grčki jezik u liturgiji.[31] U nekoliko gradova u Ennskoj pokrajini govore se dijalekti lombardskog jezika.[32] Većina govornika ovih jezika također govore talijanski i sicilijanski.
Iako postoje veliki problemi u vodoopskrbi, poljoprivreda je temelj sicilijanskog gospodarstva. Još od rimskih vremena otok je bio poznat kao žitnica carstrva, te stoga ne čudi što se i danas najvećim dijelom uzgajaju žitarice. Također je značajan i uzgoj maslina, od kojih se proizvodi kvalitetno ulje.
Područje Catanijske nizine je poznato po uzgoju agruma, što uključuje naranče, limune, mandarine i ostale vrste. Od orašastog voća uzgajaju se bademi, lješnjaci i pistacija. Zadnjih nekoliko desetljeća značajno se razvio i uzgoj povrća.
Još od španjolske vlasti, postoji tradicija proizvodnje čokolade. Sicilijanska čokolada, posebno ona iz Modice, priprema se po tradicionalnim receptima s puno egzotičnih začina što daje čokoladi jedinstveni okus.
Danas se na Siciliji uzgaja i nekad egzotično voće, kao što je kivi ili mango. Sicilijanska klima omogućava i uzgoj banana.
Tradicionalni uzgoj vinove loze omogućava proizvodnju kvalitetnih vina koja su vrlo cijenjena u inozemstvu. Vinarstvo je vrlo važno za lokalno gospodarstvo i omogućilo je njegov preporod početkom 1990-ih. Najpoznatija lokalna vina su Corvo di Salaparuta, Marsala, Moscato di Pantelleria, Malvasia delle Lipari, Eloro Nero d'Avola, Cerasuolo di Vittoria i Etna.
Važan i rastući sektor je uzgoj u staklenicima, posebno cvijeća kao što su orhideje. Sicilijansko cvijeće dostavlja se i prodaje u svim dijelovima Europe.
Stočarstvo
U velikom broju uzgajaju se ovce, koze i konji, a nekad rijetko govedo se danas uzgaja u velikim količinama, pogotovo u raguskoj pokrajini. U govedarstvo vrlo je važna i proizvodnja mlijeka koje se koristi za izradu svježih sireva. Površina čivada i pašnjaka na Siciliji je oko 235 tisuća hektara.[36]
Industrijske zone postoje u Geli, Augusti i Milazzu gdje se nalaze kemijska i energetska postrojenja zajedno s naftnim rafinerijama. FIAT-ova tvornica postoji u općini Termini Imerese, kao i podružnica STMicroelectronicsa u Cataniji. Zbog niske isplativosti su sredinom 20. stoljeća zatvoreni rudnici sumpora u pokrajinama Enna, Caltanissetta i Agrigento. Rudnici čije su se rude koristile u poljoprivredi zatvoreni su krajem 1980-ih u pokrajini Caltanissettiji. Nekad davno se na Siciliji vadio i gips, što je napušteno u 20. stoljeću.
Na Siciliji se proizvodi 78% ukupne talijanske proizvodnje pamuka.
Promet
Cestovni promet
Na Siciliji postoji nekoliko autocesta, koje povezuju veće gradove u regiji.
A18Messina - Catania, spaja dva velika grada u istočnoj Siciliji. Godine 2003., ovom autocestom je prošlo 28 milijuna vozila. Zbog nedostatka ostalih cesta, ova autocesta je značajna i za lokalni promet.
A19 Palermo - Catania, spaja dva najveća sicilijska grada. Ova cesta je također izvukla središte otoka iz prometne izolacije, a prolazi većinom kroz slabo naseljeno područje.
A20 Messina - Palermo, je nakon 20 godina u potpunosti otvorena 2005. godine. Ova cesta je olakšala trgovačku povezanost između ova dva grada. Godine 2003., imala je promet od 21 milijuna vozila.
A29 Palermo - Mazara Del Vallo, spaja glavni grad sa zapadnim dijelom regije.
Trenutno su u planu neke nadogradnje postojećih i izgradnje novih autocesta.
Most preko Mesinskog tjesnaca
Budući da je Messina glavni ulaz u regiju s kontinenta, s kopnom je povezana trajektnim linijama koje prevoze ljude, vozila i vlakove. Poduzeće Stretto di Messina S.p.A. je krajem 2005. odabralo skupinu poduzeća za izgradnju dugoplaniranog mosta preko Messinskog tjesnaca. Gradnja ovog mosta trebala je početi 2006., a trajala bi pet godina.
Projekt je na kraju odgodila talijanska vlada, zbog nedostatka odgovarajuće infrastrukture i zbog prevelike cijene mosta.[37]
Željeznički promet
Siciliju s ostatkom države povezuje FS (Ferrovie dello Stato) i Trenitalia. U usporedbi s potrebama, sicilijanska željeznička mreža nije dovoljno razvijena. Ipak, željeznica spaja sve pokrajine na otoku. Elektrificirane pruge čine 59% (777 km) ukupne mreže, dok se na ostalih 583 km služi dizelskim lokomotivama.
Najveći dio željezničke mreže, oko 88%, čine pruge s jednim kolosijekom (1.211 km). Ostalih 149 km željezničke mreže imaju dva kolosijeka, a povezuju obično veće gradove.[38] Veliki dio postojeće željezničke mreže izgrađen je još u burbonskom razdoblju, a ostatak je napravljen 1970-ih. Zbog starosti i dotrajalosti potrebna je obnova i dogradnja postojeće željeznice, što se duže vrijeme odgađa zbog nedostatka financijskih sredstava. Trenutno se ipak neki dijelovi željeznice moderniziraju.
Iako su uske željezničke pruge iz burbonskog razdoblja gotovo nestale, jedan dio (Ferrovia Circumetnea tj. "željeznica oko Etne") koji prometuje oko vulkana Etne zadržan je, te služi i u turističke svrhe.
Zračni promet
Zbog velikog broja turističkih dolazaka i znatne udaljenosti od velikih urbanih područja na sjeveru zemlje, ovo je jedna od najrazvijenijih talijanskih regija u području zračnog prometa i ima dvije međunarodne zračne luke:
Lampedusa i Pantelleria, koje opslužuju manje otoke.
Trenutno je u planu izgradnje dvije nove zračne luke: jedna koja bi služila gradu Agrigentu i druga za pokrajinu Messinu. Također postoji i sletalište za hidroavione na jezeru Nicoletti, blizu Enne.
Pomorski promet
Najvažnije pomorske luke na Siciliji su Messina, Palermo, Catania, Augusta, Trapani i Gela. Luka u Messini je najveća prirodna luka na Siciliji, a koristi se u trgovačke i vojne svrhe, te je s prometom od oko 10 milijuna putnika, prva luka u Italiji u tom polju. Luka u Palermu je po trgovačkom i putničkom prometu jedna od najvažnijih na Mediteranu. Ovo je i jedna od prvih luka na Siciliji, a danas veliku važnost za nju imaju kružni brodovi. Luke u Messini, Cataniji i Ripostu su bile do prve polovice 19. stoljeća, jedne od glavnih trgovačkih luka na Mediteranu.
Građevine koje su podignute za vrijeme arapske vladavine su velikim dijelom prerađene u normansko vrijeme, čime se rodio za Siciliju tipični arapsko-bizantsko-normanski stil čiji primjeri su crkve s kupolama kao što su San Giovanni dei Lebbrosi, San Giovanni degli Eremiti i San Cataldo u Palermu, te s dekorativnim mozaicima kao katedrale u gradovima Monreale i Cefalù. Fridrik II. ostavio je na Siciliji mnoge utvrđene građevine, kao dvorac Ursino u Cataniji ili dvorci u Sirakuzi i Enni.
Jedan od najpoznatijih sicilijanskih slikara je bio Antonello Gagini. Njegova najpoznatija djela bile su renesansne religijske figure, koje se mogu naći u katedrali u Palermu i katedrali u Messini. Značajan kipar je bio i Rinaldo Bonanno.
Daleko i izvan Sicilije u 15. stoljeću je bio poznat slikar Antonello da Messina. Njegova djela ulja na platnu danas se nalaze u muzejima diljem Europe. Njegovi nasljednici su renesansni slikari Antonello de Saliba, Pietro de Saliba i Antonio Giuffrè, čija djela se danas nalaze po mnogim crkvama, a velika kolekcija je u Regionalnom muzeju u Messini. Ovdje se nalaze i djela Colijna de Cotera i Girolama Alibrandija.
Poznati slikar iz 17. stoljeća bio je Pietro Novelli, koji je slikao religijske motive. Njega nasljeđuju Nicola van Houbraken i Giovanni Tuccari, koji su najpoznatiji predstavnici sicilijanskog baroknog slikarstva. U 20. stoljeću su međunarodnu slavu stekli kipar Pietro Consagra i slikar Renato Guttuso.
Književnost
U području književnosti čija lokalna povijest seže još od doba pjesnika Stesihora koji je živio oko 600. pr. Kr., preko Sicilijanske škole i Giacoma da Lentinija iz 13. stoljeća, pa sve do modernih vremena, Sicilija je dala mnogo značajnih pisaca.
Krajem 19. stoljeća ističe se Giovanni Verga po svome djelu Cavalleria rusticana prema kojem je napravljena i istoimena opera. Neka njegova daljnja djela bila su i ekranizirana. Poznati sicilijanski dramski pisac Luigi Pirandello, dobio je za svoje djelo Nobelovu nagradu za književnost1934. godine. Prema romanu Il Gattopardo autora Giuseppea Tomasija di Lampeduse, koji se bavi propasti sicilijanskog plemstva, snimljen je i istoimeni uspješan film. Nobelovu nagradu za književnost dobio je i Salvatore Quasimodo1959. godine. Romani Leonarda Sciascije opisuju na zabavan i kritičan način život na Siciliji, a Andrea Camilleri posebno je poznat po seriji kriminalističkih romana o sicilijanskom inspektoru Montalbanu. Od novijih pisaca poznata je Lara Cardella po bestseleru Volevo i pantaloni.
Film
Književnost, okoliš i lokalno stanovništvo inspirirali su snimanje mnogih međunarodno poznatih i nagrađivanih filmova.
Na Pelagijskim otocima je 2002., snimljen film Respiro režisera Emanuele Crialese na kojem se prikazuju život i običaji otočana. Njegov najnoviji film Nuovomondo govori o sicilijanskim emigrantima u New Yorku na početku 20. stoljeća.
Glazba
U području klasične glazbe ističu se dva sicilijanska kompozitora. Po svojim brojnim operama i kantatama ističe se barokni skladatelj Alessandro Scarlatti. Po svjetski poznatim operama poznat je i Vincenzo Bellini čija su najpoznatija djela La Sonnambula, Norma i I Puritani. Njemu u čast nazvana je operna kuća Teatro Massimo Bellini u Cataniji. Najveća operna kuća na Siciliji i u cijeloj Italiji je Teatro Massimo u Palermu.
U glazbenoj kulturi Sicilije je i danas vrlo važna narodna glazba. Na sicilijanskom jeziku postoji preko 5000 narodnih pjesama. U njihovoj izvedbi služi se obično jednostavnim narodnim instrumentima kao što je tamburin, gitara i mandolina. Poznata izvođačica starih narodnih pjesama je Rosa Balistreri. Tradicionalni sicilijanski narodni ples je tarantella.
Teatro Massimo u Palermu koja je najveća operna kuća u Italiji, izgrađena je krajem 19. stoljeća i ima kapacitet od 3200 gledatelja. Druga poznata kazališta su Teatro Politeama u Palermu, sjedište sicilijanskog simfonijskog orkestra, Teatro Massimo Bellini u Cataniji i Teatro Vittorio Emanuele II u Messini. Antički teatri se također koriste za prikazivanje nekih predstava i filmova.
Najveći arheološki muzeji su Museo Archeologico Regionale Antonino Salinas u Palermu koji je posvećen zapadnoj Siciliji i Museo Archeologico Regionale Paolo Orsi u Sirakuzi koji je posvećen istočnoj Siciliji.
Najsveobuhvatniji umjetnički muzej je Galleria Regionale della Sicilia u Palermu. Djela sicilijanskih umjetnika i kipara mogu se naći i u Museo Regionale di Palazzo Bellomo u Sirakuzi i u Museo Regionale di Messina. Značajne kulturnopovijesne i etnografske zbirke nalaze se u Museo Etnografico Siciliano Giuseppe Pitrè i u Museo Internazionale delle marionette Antonio Pasqualino u Palermu.
Običaji
U prvoj polovici 19. stoljeća se iz tradicije uličnih pjevača razvilo Sicilijansko kazalište lutaka. Predstave s marionetama se i dan danas izvode u većim mjestima. Godine 2001., ovaj običaj je stavljen na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi. Sve do sredine 20. stoljeća su sicilijanska bogato ukrašena drvena kola bila uobičajeno sredstvo prijevoza na otoku. Danas se svake godine u travnju organiziraju velike parade s ovim kolima.
Važnu ulogu na Siciliji imaju vjerski običaji. Među većinskim rimokatoličkim stanovništvom posebno je značajna procesija na Veliki petak. Najpoznatije su impresivne procesije u Marsali, Enni i Trapaniju. Slične parade u čast mnogih svetaca zaštitnika se također održavaju diljem Sicilije. Najpoznatije proslave ove vrste su proslava sv. Rozalije u Palermu, sv. Agate u Cataniji i sv. Lucije u Sirakuzi.
Sicilijanska kuhinja je jedna od nastarijih i najsvestranijih kuhinja u Italiji. Tipično predjelo su Arancini, male pečene kuglice riže s krušnim mrvicama, ili Sfincione, lokalni oblik pizze. Tipična tjestenina iz Palerma je Pasta con le sarde tj. tjestenina sa sardinama. Iz Catanije dolazi Pasta alla Norma nazvana po poznatoj Bellinijevoj operi.
Specijalitet koji dolazi iz ruralnih područja je mesno pečenje Farsu magru. U obalnim područjima popularna su riblja jela, kao što je Sarde a beccafico. Uz pečenu ribu ili meso obično se poslužuje tradicionalna salata s narančama (insalata di arance). Sicilijanski sirevi su ragusano i pecorino siciliano.
Posebnu ulogu među sicilijanskim slasticama imaju recepti još iz arapskih vremena. Poznata je ukrašena torta cassata, pa frutta martorana od marcipana, te cannoli.
Kao i u cijeloj Italiji, na Siciliji je najpopularniji sport nogomet. Dugo vremena Sicilija nije imala ni jednu momčad u Seriji A. Danas u ovoj ligi igraju US Palermo i Catania Calcio. Nakon nekog vremena u ovoj kategoriji FC Messina je ispala u Seriju B. Palermo i Catania su najveći rivali na otoku i njihovi međusobni okršaji na terenu su poznati kao sicilijanski derbi.
Este artículo o sección tiene referencias, pero necesita más para complementar su verificabilidad.Este aviso fue puesto el 4 de noviembre de 2022. Microsoft Office 2000 Información generalTipo de programa Suite ofimáticaDesarrollador MicrosoftLanzamiento inicial 07 de junio de 1999Licencia Software propietarioIdiomas MultilenguajeInformación técnicaProgramado en C++, C-sharpPlataformas admitidas IA-32VersionesÚltima versión estable Office 2000 Service Pack 3 (info) ( 21 de octubre de...
Circuito integrado MC6845 Circuito Integrado MC6845 en un encapsulado del tipo dual in line packageTipo Activo, circuito integradoInvención MotorolaSímbolo electrónico [editar datos en Wikidata] El Motorola 6845, comúnmente MC6845 y también conocido como CRTC6845 (Cathode Ray Tube Controller 6845), fue un generador de direcciones de video, introducido primeramente por Motorola. Aunque el 6845 fue desarrollado para los diseños basados en el CPU Motorola 6800 y tenía un número...
Ještěd A Punkt konstrukcyjny K120 Państwo Czechy Kraj liberecki Miejscowość Liberec Data otwarcia 1966 Rozmiar skoczni (HS) 136 m Igelit jest Rekord 139 m (2002-12-21) Thomas Morgenstern (2004-01-11) Janne Ahonen Kluby Dukla Liberec Położenie na mapie LibercaJeštěd A Położenie na mapie CzechJeštěd A Położenie na mapie kraju libereckiegoJeštěd A 50°43′51,68″N 14°59′57,48″E/50,731022 14,999300 Ještěd B Punkt konstrukcyjny K90 Państwo ...
Вулиця Андрія КизилаУмань Стадіон Іллічівець-УманьСтадіон Іллічівець-УманьКолишні назви вулиця Суворовська, вулиця КоломенськаЗагальні відомостіПротяжність 0,7 кмКоординати 48°44′57″ пн. ш. 30°13′09″ сх. д. / 48.74917° пн. ш. 30.21917° сх. д. / 48.74917; 3...
У этого термина существуют и другие значения, см. Никулята. ДеревняНикулята 58°30′16″ с. ш. 56°58′13″ в. д.HGЯO Страна Россия Субъект Федерации Пермский край Муниципальный район Добрянский Сельское поселение Вильвенское История и география Часовой пояс UTC+5:00 Нас�...
هذه المقالة يتيمة إذ تصل إليها مقالات أخرى قليلة جدًا. فضلًا، ساعد بإضافة وصلة إليها في مقالات متعلقة بها. (أكتوبر 2022) قارورة ديبو - تستوستيرون ، حقنة مدخرية لهرمون التستوستيرون الحقنة المدخرية هو مصطلح يطلق على تركيبة دوائية تجعل الدواء يتحرر ببطء داخل الجسم مما يقلل من عد�...
2013 film AninaFilm posterDirected byAlfredo SoderguitWritten byAlfredo SoderguitStarringFederica LacañoProductioncompanyPalermo EstudioRelease dates 12 February 2013 (2013-02-12) (Berlin IFF) 19 April 2013 (2013-04-19) (Uruguay) Running time80 minutes[1]CountriesUruguayColombiaLanguageSpanish Anina is a 2013 Uruguayan-Colombian animated comedy film directed by Alfredo Soderguit.[2] The film was selected as the Uruguayan entry for the Bes...
Act of Parliament in New Zealand Prostitution Reform ActNew Zealand ParliamentRoyal assent27 June 2003Commenced28 June 2003Administered byMinistry of JusticeLegislative historyIntroduced byTim BarnettIntroduced21 September 2000First reading8 November 2000Second reading19 February 2003Third reading25 June 2003Related legislationCrimes Act 1961Massage Parlours Act 1978Summary Offences Act 1981Status: Current legislation The Prostitution Reform Act 2003 is an Act of Parliament that decrimin...
Ван Якобсонангл. Van Jacobson Народився 1950(1950)Країна США[1][2][3]Діяльність інформатик, network engineerAlma mater Університет АризониЧленство Національна інженерна академія СШАMagnum opus RFC 2309: Recommendations on Queue Management and Congestion Avoidance in the Internetd, Метод стиснення заголовків TCP/IP Якобс...
1945 WWII allied discussion of postwar reorganization Yalta ConferenceCrimean ConferenceThe Big Three at the Yalta Conference, Winston Churchill, Franklin D. Roosevelt and Joseph Stalin. Behind them stand, from the left, Field Marshal Sir Alan Brooke, Fleet Admiral Ernest King, Fleet Admiral William D. Leahy, General of the Army George Marshall, Major General Laurence S. Kuter, General Aleksei Antonov, Vice Admiral Stepan Kucherov, and Admiral of the Fleet Nikolay Kuznetsov.Host country ...
1997 school shooting Sanaa school shootingMohammad Ahman al-Nazari during his trialLocationSanaa, YemenCoordinates15°17′09″N 44°14′14″E / 15.2859°N 44.2371°E / 15.2859; 44.2371Date30 March 1997Attack typeSchool shooting, mass murder, mass shootingWeaponsKalashnikov assault rifleDeaths6Injured12PerpetratorMohammad Ahman al-NazariMotiveAlleged rape of daughter The Sanaa school shooting was a school shooting where Mohammad Ahman al-Nazari killed 6 people in Sa...
Local government area in Western AustraliaMunicipality of NewcastleWestern AustraliaPopulation334 (1911)[1] • Density209/km2 (541/sq mi)Established1877Area1.6 km2 (0.6 sq mi)Council seatToodyayRegionWheatbelt The Municipality of Newcastle was a local government area in the Wheatbelt region of Western Australia, about 85 kilometres (53 mi) north-east of Perth. The municipality covered an area of 395 acres (1.60 km2), existed from 1877 until 191...
För spelserien Call of Duty, även förkortad CoD, se Call of Duty (datorspelsserie) Den här artikeln behöver källhänvisningar för att kunna verifieras. (2023-07) Åtgärda genom att lägga till pålitliga källor (gärna som fotnoter). Uppgifter utan källhänvisning kan ifrågasättas och tas bort utan att det behöver diskuteras på diskussionssidan. COD (engelska: Chemical Oxygen Demand) är ett mått på den mängd syre som förbrukas vid fullständig kemisk nedbrytning (totaloxida...
East Slavic ethnic group This article is about the East Slavic ethnic group. For all citizens of Russia, see Demographics of Russia and Russian citizenship law. For other meanings, see Russian. This article needs additional citations for verification. Please help improve this article by adding citations to reliable sources. Unsourced material may be challenged and removed.Find sources: Russians – news · newspapers · books · scholar · JSTOR (August 2022...
Pablo García Silva Pablo García en diciembre de 2018. Vicepresidente del Banco Central de Chile Actualmente en el cargo Desde el 7 de febrero de 2022Presidente Rosanna CostaPredecesor Joaquín Vial Consejero del Banco Central de Chile Actualmente en el cargo Desde el 22 de enero de 2014Predecesor Manuel Marfán Lewis Información personalNacimiento 5 de marzo de 1970 (54 años)Santiago, ChileResidencia Santiago, ChileNacionalidad ChilenaReligión CatólicoLengua materna EspañolEducaci...
Polyptyque des JésuatesPolittico dei GesuatiArtiste Sano di PietroDate 1444Type Art sacréTechnique tempera et or sur panneaux de bois de peuplierDimensions (H × L) 292,5 × 320 cmNo d’inventaire 57242Localisation pinacothèque nationale de Sienne, Sienne (Italie)modifier - modifier le code - modifier Wikidata Le Polittico dei Gesuati (soit en français le « polyptyque des Jésuates ») est un retable polyptyque peint par Sano di Pietro en 1444, con...
Familia de cohetes Mu. M-V-4 M-V-6 Mu fue una familia de cohetes japoneses propulsados por combustible sólido y capaces de poner cargas en órbita. Fueron los primeros vehículos japoneses diseñados desde cero como lanzadores orbitales. Modelos Mu-1 Se trató de un vehículo de prueba diseñado para probar los conceptos a usar en los modelos más avanzados. Solo se lanzó una vez y con éxito, el 31 de octubre de 1966. Especificaciones Apogeo: 50 km Empuje en despegue: 1.932 kN Masa total: ...